Okvir za korporativno upravljanje trebao bi promicati transparentna i pravedna tržišta te učinkovitu raspodjelu resursa. Trebao bi biti u skladu s vladavinom prava i podupirati djelotvoran nadzor i provedbu.
Djelotvorno korporativno upravljanje zahtijeva stabilan pravni, regulatorni i institucionalni okvir na koji se sudionici na tržištu mogu osloniti pri uspostavljanju svojih privatnih ugovornih odnosa. Promičući transparentna i pravedna tržišta taj okvir ima važnu ulogu i u poticanju povjerenja u tržišta koje je potrebno za podupiranje ostvarenja širih gospodarskih ciljeva. Okvir za korporativno upravljanje obično se sastoji od elemenata zakonodavstva, regulative, pravila o uvrštavanju na burzu, mehanizama samoregulacije, ugovornih obveza, dobrovoljnih obveza i poslovnih praksi koji su rezultat posebnih okolnosti, povijesti i tradicije pojedine zemlje. Poželjna mješavina tih elemenata stoga će se razlikovati od zemlje do zemlje.
Zakonodavni i regulatorni elementi okvira za korporativno upravljanje mogu se korisno dopuniti elementima neobvezujućeg prava kao što su kodeksi korporativnog upravljanja koji se često temelje na načelu „poštuj ili objasni” kako bi se omogućila fleksibilnost i riješile posebnosti pojedinih društava. Ono što dobro funkcionira u jednom trgovačkom društvu, za jednog ulagatelja ili određenog dionika ne mora nužno biti primjenjivo na društva, ulagatelje i dionike koji posluju u drugom kontekstu i pod drukčijim okolnostima. Stoga neki konkretni element specifičnog okvira za korporativno upravljanje ne mora biti djelotvoran u rješavanju određenog pitanja upravljanja u svim situacijama. Umjesto toga, metode za poticanje ili zahtijevanje dobrih praksi korporativnog upravljanja trebale bi imati za cilj postizanje željenih rezultata na način da se pristupi prilagode posebnim okolnostima. Primjerice, željeni ishod osiguravanja djelotvorne provedbe određenih praksi korporativnog upravljanja može se učinkovitije postići na tržištima na kojima institucionalni ulagatelji imaju važnu ulogu u poboljšanju takvih praksi u skladu s preporukama neobvezujućih pravnih instrumenata, dok na tržištima na kojima ulagatelji imaju pasivniju ulogu regulator može odlučiti da zahtijeva i nameće provedbu određenih standarda korporativnog upravljanja. S obzirom na nova iskustva i promjene poslovnih okolnosti, potrebno je preispitati i, prema potrebi, prilagoditi različite odredbe okvira za korporativno upravljanje.
Jurisdikcije koje žele provoditi Načela trebale bi pratiti svoj okvir za korporativno upravljanje s ciljem održavanja i jačanja njegova doprinosa integritetu tržišta, pristupu tržištima kapitala, gospodarskim rezultatima te transparentnim tržištima koja dobro funkcioniraju. Kao dio toga, važno je razmotriti interakcije i komplementarnost različitih elemenata okvira za korporativno upravljanje i njegovu ukupnu sposobnost promicanja etičkih, odgovornih i transparentnih praksi korporativnog upravljanja. Takva analiza važan je alat u procesu razvoja djelotvornog okvira za korporativno upravljanje. U tu je svrhu ključno djelotvorno i pravovremeno savjetovanje s javnošću. U nekim je jurisdikcijama to možda potrebno dopuniti inicijativama za informiranje društava i njihovih dionika o prednostima provedbe dobre prakse korporativnog upravljanja.
Nadalje, pri razvoju okvira za korporativno upravljanje nacionalni zakonodavci i regulatori trebali bi uzeti u obzir potrebu za djelotvornim međunarodnim dijalogom i suradnjom te njihove rezultate. Ako su ti uvjeti ispunjeni, vjerojatnije je da će se okvirom za korporativno upravljanje izbjeći prekomjerna regulacija, poduprijeti poduzetništvo i ograničiti rizici od štetnih sukoba interesa kako u privatnom sektoru tako i u javnim institucijama.
I.A. Okvir za korporativno upravljanje trebalo bi razvijati s ciljem njegova utjecaja na korporativni pristup financiranju, ukupnu gospodarsku uspješnost i financijsku stabilnost, održivost i otpornost društava, integritet tržišta i poticaje koje stvara za sudionike na tržištu te promicanje transparentnih tržišta koja dobro funkcioniraju.
Tržišta kapitala imaju ključnu ulogu u osiguravanju financijskih sredstava trgovačkim društvima koja im omogućuju inovacije i potporu gospodarskom rastu te učinkovitu diversifikaciju izvora financiranja. Financiranjem vlasničkim kapitalom i obveznicama podupire se i otpornost društava na privremene padove uz istodobno ispunjavanje obveza prema radnoj snazi, vjerovnicima i dobavljačima. Tvorci politika i regulatori trebaju razmotriti kako bi okvir za korporativno upravljanje mogao potaknuti i utjecati na korporativni pristup tržišno utemeljenom financiranju.
Korporativni oblik organizacije gospodarske aktivnosti snažan je pokretač rasta. Regulatorno i pravno okružje u kojem društva posluju stoga je od ključne važnosti za sveukupne gospodarske rezultate. Tvorci politika također su odgovorni za uspostavu okvira koji može zadovoljiti potrebe društava koja posluju u vrlo različitim okolnostima, olakšavajući njihov razvoj novih prilika za stvaranje vrijednosti i određujući najučinkovitije korištenje resursa. Okviri za korporativno upravljanje trebali bi stoga, prema potrebi, omogućiti proporcionalnost, posebno u pogledu veličine društava čijim se dionicama trguje na burzi. Ostali čimbenici koji mogu zahtijevati fleksibilnost uključuju vlasničku i kontrolnu strukturu društva, zemljopisnu prisutnost, sektore djelatnosti i razvojnu fazu društva. Tvorci politika trebali bi ostati usmjereni na konačne gospodarske rezultate, a pri razmatranju opcija politika morat će provesti analizu učinka na ključne varijable koje utječu na funkcioniranje tržišta, primjerice u smislu struktura poticaja, učinkovitosti samoregulatornih sustava i rješavanja sistemskih sukoba interesa. Transparentna tržišta koja dobro funkcioniraju služe za discipliniranje sudionika na tržištu i promicanje odgovornosti.
I.B. Pravni i regulatorni zahtjevi koji utječu na prakse korporativnog upravljanja trebali bi biti u skladu s vladavinom prava te transparentni i provedivi. Kodeksi korporativnog upravljanja mogu ponuditi komplementarni mehanizam za potporu razvoju i napretku najboljih praksi društava, pod uvjetom da je njihov status propisno definiran.
Ako su potrebni novi zakoni i propisi, kao npr. za rješavanje očitih slučajeva nesavršenosti tržišta, trebali bi biti osmišljeni tako bude moguće provesti ih učinkovito i ravnomjerno za sve strane. Djelotvorno je to postići savjetovanjem vlade i drugih regulatornih tijela s trgovačkim društvima, njihovim predstavničkim organizacijama, dioničarima i dionicima. Također bi trebalo uspostaviti mehanizme kako bi stranke mogle zaštititi svoja prava. Kako bi se izbjegli prekomjerna regulacija, neprovediva pravila i neželjene posljedice koje mogu ometati ili narušiti dinamiku poslovanja, mjere politike trebalo bi osmisliti s obzirom na njihove ukupne prednosti i nedostatke.
Javna tijela trebala bi imati djelotvorne ovlasti provedbe i sankcioniranja u svrhu odvraćanja od nepoštenog ponašanja i omogućavanja dobre prakse korporativnog upravljanja. Osim toga, provedba se može ostvariti i privatnim djelovanjem, a djelotvorna ravnoteža između javne i privatne provedbe razlikovat će se ovisno o posebnim značajkama svake jurisdikcije.
Ciljevi korporativnog upravljanja također su formulirani u kodeksima i standardima koji općenito nemaju status zakona ili propisa. Dobre prakse koje se preporučuju u takvim kodeksima obično se potiču mehanizmima objavljivanja tipa „poštuj ili objasni” ili drugim verzijama kao što su „primijeni i/ili objasni”. Iako takvi kodeksi mogu imati važnu ulogu u poboljšanju sustava i praksi korporativnog upravljanja, mogli bi kod dioničara i dionika izazvati nesigurnost u pogledu njihova statusa i provedbe. Kada se kodeksi i načela koriste kao nacionalni standard ili kao dopuna zakonskim ili regulatornim odredbama, tržišna vjerodostojnost zahtijeva jasno navođenje njihova statusa u smislu pokrića, provedbe, usklađenosti i sankcija.
I.C. Podjela odgovornosti među različitim nadležnim i samoregulatornim tijelima trebala bi biti jasno artikulirana i osmišljena tako da služi javnom interesu.
Na zahtjeve i prakse korporativnog upravljanja obično utječe niz pravnih domena, kao što su pravo trgovačkih društava, propisi o vrijednosnim papirima, računovodstveni i revizijski standardi, pravila o uvrštavanju na burzu, stečajno pravo, ugovorno pravo, radno pravo, porezno pravo, a potencijalno i međunarodno pravo. Na prakse korporativnog upravljanja pojedinih društava često utječu i ljudska prava i zakoni o okolišu te sve više zakoni koji se odnose na digitalnu sigurnost, privatnost podataka i zaštitu osobnih podataka. U takvim okolnostima postoji rizik da zbog različitih pravnih utjecaja može doći do nenamjernih preklapanja, pa čak i konflikata, što može ugroziti sposobnost postizanja ključnih ciljeva korporativnog upravljanja. Važno je da tvorci politika budi svjesni tog rizika i da poduzimaju mjere kako bi osigurali koherentan i stabilan institucionalni i regulatorni okvir. Djelotvorna provedba također zahtijeva jasno definiranje i formaliziranje raspodjele odgovornosti za nadzor, provedbu i izvršenje među različitim tijelima kako bi se nadležnosti komplementarnih tijela i agencija poštovale i najdjelotvornije koristile. Ciljeve koji bi mogli biti u konfliktu, na primjer kada je ista institucija zadužena za privlačenje poslovanja i sankcioniranje kršenja, trebalo bi izbjegavati ili njima upravljati jasnim odredbama o upravljanju. Preklapajući i potencijalno konfliktni propisi kod više različitih jurisdikcija također predstavljaju pitanje koje treba pratiti kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i kako ne bi došlo do regulatornog vakuuma (tj. problema za koje nijedno tijelo nema izričitu odgovornost) te kako bi se smanjili troškovi usklađivanja s više sustava.
Kada su regulatorne odgovornosti ili nadzor delegirani nejavnim tijelima, posebno burzama, poželjno je izričito procijeniti zašto je i pod kojim okolnostima takvo delegiranje poželjno. Osim toga, javno tijelo trebalo bi imati djelotvorne zaštitne mjere kako bi osiguralo da se delegirane ovlasti primjenjuju pravedno, dosljedno i u skladu sa zakonom. Također je ključno da upravljačka struktura bilo koje takve delegirane institucije bude transparentna i da obuhvaća javni interes, uključujući odgovarajuće zaštitne mjere za rješavanje mogućih sukoba interesa.
I.D. Regulacija burzi trebala bi podupirati djelotvorno korporativno upravljanje.
Burze mogu imati značajnu ulogu u jačanju korporativnog upravljanja na način da uspostave i provode zahtjeve kojima se promiče djelotvorno korporativno upravljanje izdavatelja uvrštenih na burzu. Isto tako, burze omogućuju ulagateljima da izraze interes ili nezainteresiranost za upravljanje određenog izdavatelja tako što im omogućuju kupnju ili prodaju izdavateljevih vrijednosnih papira, prema potrebi. Kvaliteta pravila burzi za uvrštenje i za upravljanje trgovanjem na njihovim platformama stoga je važan element okvira za korporativno upravljanje.
Ono što se tradicionalno nazivalo „burzama” danas dolazi u raznim oblicima. Većina velikih burzi danas su trgovačka društva čijim se dionicama trguje na burzi i koja maksimiziraju dobit, a konkurencija su im druge burze i mjesta trgovanja koja maksimiziraju dobit. Bez obzira na konkretnu strukturu burze, tvorci politika i regulatori trebali bi procijeniti ispravnu ulogu burzi i mjesta trgovanja u pogledu utvrđivanja standarda, nadzora i provedbe pravila korporativnog upravljanja. To zahtijeva analizu načina na koji određeni poslovni modeli burzi utječu na poticaje i sposobnost obavljanja tih funkcija.
I.E. Nadzorna, regulatorna i provedbena tijela trebala bi imati ovlasti, autonomiju, integritet, resurse i sposobnost da profesionalno i objektivno obavljaju svoje dužnosti. Nadalje, njihove bi odluke trebale biti pravovremene, transparentne i u potpunosti objašnjene.
Nadzorne, regulatorne i provedbene odgovornosti trebalo bi dodijeliti tijelima koja su operativno neovisna i odgovorna u izvršavanju svojih funkcija i odgovornosti, koja imaju odgovarajuće ovlasti, odgovarajuće resurse i sposobnost izvršavanja svojih funkcija i provedbe ovlasti, uključujući u pogledu korporativnog upravljanja. Mnoge su jurisdikcije pokušale riješiti pitanje političke neovisnosti nadzornih tijela za vrijednosne papire osnivanjem formalnog upravljačkog tijela (odbora, vijeća ili komisije) čiji su članovi imenovani na određeno vrijeme. Neke jurisdikcije također raspoređuju imenovanja i čine ih neovisnima od političkog kalendara kako bi dodatno ojačale neovisnost. Neke su jurisdikcije nastojale smanjiti moguće sukobe interesa uvođenjem politika za ograničavanje odlaska nakon mandata u industriju putem obveznih rokova čekanja ili razdoblja mirovanja. Kod takvih ograničenja trebalo bi uzeti u obzir sposobnost regulatornih tijela da privuku iskusnije osoblje s relevantnim iskustvom. Ta bi tijela trebala moći obavljati svoje dužnosti bez sukoba interesa, a njihove odluke trebale bi biti podložne sudskom ili upravnom preispitivanju. U isto vrijeme, nadzorno osoblje trebalo bi biti adekvatno zaštićeno od troškova povezanih s obranom njihovih radnji i/ili propusta pri obavljanju svojih dužnosti u dobroj vjeri.
Kako bi se spriječili sukobi interesa (uključujući mogućnost političkog ili poslovnog uplitanja u nadzorne i provedbene postupke), operativna neovisnost može se ojačati autonomijom u odnosu na odluke o upravljanju proračunom i ljudskim resursima. Takva bi autonomija trebala biti popraćena visokim etičkim standardima i mehanizmima odgovornosti, uključujući pravovremene, transparentne i potpuno objašnjene odluke koje su otvorene za javno i sudsko preispitivanje. Ako se poveća broj korporativnih događaja i opseg objavljivanja, to može stvoriti pritisak na resurse nadzornih, regulatornih i provedbenih tijela. Zbog toga će kod njih znatno porasti potražnja za potpuno kvalificiranim osobljem kako bi se osigurao djelotvoran nadzor i istražni kapacitet što će zahtijevati odgovarajuće financiranje. Mnoge jurisdikcije nameću naknade subjektima nadzora u kombinaciji s državnim financiranjem ili kao alternativu državnom financiranju. Na taj se način može poduprijeti veća financijska autonomija u odnosu na vlasti u izvršavanju mandata, uz strukturiranje takvih naknada kako bi se izbjegle smetnje za neovisnost nadzora od strane reguliranih sudionika u industriji i osigurala odgovarajuća transparentnost kriterija donesenih za određivanje naknada. Mogućnost privlačenja osoblja pod konkurentnim uvjetima važna je i za poboljšanje kvalitete i neovisnosti nadzora i provedbe.
I.F. Digitalne tehnologije mogu poboljšati nadzor i provedbu zahtjeva korporativnog upravljanja, no nadzorna i regulatorna tijela trebala bi posvetiti dužnu pažnju upravljanju povezanim rizicima.
Mnoge jurisdikcije upotrebljavaju digitalne tehnologije za poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti nadzornih i provedbenih postupaka povezanih s korporativnim upravljanjem, što istovremeno pomaže, na primjer, integritetu tržišta. Digitalnim tehnologijama može se smanjiti i regulatorno opterećenje reguliranih subjekata koji sami mogu upotrebljavati digitalne alate za smanjenje troškova usklađivanja i poboljšanje sposobnosti upravljanja rizicima. Digitalne tehnologije također se mogu iskoristiti kako bi regulatorna usklađenost manje opterećivala trgovačka društva, s ciljem održavanja strogosti i opsega propisa o korporativnom upravljanju i korporativnom objavljivanju kroz poboljšanje funkcioniranja postojećeg okvira.
Uključivanje digitalnih rješenja u regulatorne i nadzorne postupke također donosi izazove i rizike. Važna pitanja uključuju osiguravanje kvalitete podataka, osiguravanje odgovarajuće tehničke osposobljenosti osoblja, pitanje interoperabilnosti među sustavima u razvoju formata izvještavanja te upravljanje ovisnostima o trećim stranama i rizicima digitalne sigurnosti. Kada se u nadzornim procesima upotrebljavaju umjetna inteligencija i algoritamsko odlučivanje, ključno je zadržati ljudski element kako bi se ublažili rizici od uključivanja postojećih pristranosti u algoritamske modele i rizici prekomjernog oslanjanja na modele i digitalne tehnologije.
U isto vrijeme regulatori u većini jurisdikcija podupiru vrijednost tehnološki neutralnog pristupa koji ne obeshrabruje inovacije i usvajanje alternativnih tehnoloških rješenja. Kako se tehnologije razvijaju i mogu poslužiti jačanju praksi korporativnog upravljanja, može biti potrebno preispitivanje i prilagodba regulatornog okvira kako bi se olakšala njihova uporaba.
I.G. Prekograničnu suradnju trebalo bi poboljšati, među ostalim putem bilateralnih i multilateralnih aranžmana za razmjenu informacija.
Visoke razine prekograničnog vlasništva i trgovanja zahtijevaju snažnu međunarodnu suradnju među regulatorima, između ostalog putem bilateralnih i multilateralnih aranžmana za razmjenu informacija ili zajedničkih nadzornih mjera. Međunarodna suradnja postaje sve važnija za korporativno upravljanje, posebno kada društva ili grupe društava djeluju u više jurisdikcija preko subjekata uvrštenih na burzu i subjekata koji nisu uvršteni na burzu te traže uvrštenje na više burzi u različitim jurisdikcijama.
I.H. Jasnim regulatornim okvirima trebalo bi osigurati djelotvoran nadzor društava čijim se dionicama trguje na burzi unutar grupa društava.
Grupe društava kojima se dobro upravlja i koje posluju u okviru odgovarajućih okvira za korporativno upravljanje mogu pomoći u ostvarivanju koristi na temelju ekonomije razmjera, sinergija i drugih učinkovitosti. Međutim, grupe društava u nekim slučajevima mogu biti povezane s rizicima nejednakog postupanja prema dioničarima i dionicima. Prevalencija grupa društava u mnogim je jurisdikcijama stoga povećala potrebu za tim da regulatori osiguraju da okvir za korporativno upravljanje omogući sredstva za njihovo djelotvorno praćenje. Ako to nije slučaj, opsežne i složene strukture grupa društava mogu predstavljati rizik za dioničare i dionike matičnih društava ili društava kćeri čijim se dionicama trguje na burzi unutar struktura grupe, uključujući transakcije s povezanim osobama koje predstavljaju zlouporabu. Neka društva grupe mogu se također koristiti za prijenos sredstava unutar grupe kao dio strategija poreznog planiranja grupe ili mogu koristiti sredstva za naknade odboru/vodstvu ili isplate dividendi.
Grupe društava koje posluju u različitim sektorima i prekogranično zahtijevaju suradnju između domaćih regulatora i među više jurisdikcija kako bi se ojačala djelotvornost i dosljednost regulatornog nadzora. Takvo djelovanje može uključivati razmjenu informacija o aktivnostima grupa društava u nadzorne i provedbene svrhe. U tu se svrhu države potiču da razviju praktičnu definiciju i kriterije za nadzor grupa društava s naglaskom na aspekte kao što su kontrolni odnos društava u grupi i njihovih matičnih društava, sjedište društava i primjerenost uključivanja u konsolidirano financijsko izvještavanje, među ostalim aspektima. U nekim su jurisdikcijama društva donijela protokole i smjernice za upravljanje na razini grupe kao alat za samoregulaciju aktivnosti grupe.