Okvirom za korporativno upravljanje trebali bi se osigurati dobri poticaji u cijelom investicijskom lancu i omogućiti funkcioniranje burzi na način kojim se pridonosi dobrom korporativnom upravljanju.
Kako bi bio djelotvoran, pravni i regulatorni okvir za korporativno upravljanje mora se razviti imajući u vidu gospodarski realitet u kojem će se provoditi. U mnogim jurisdikcijama stvarni svijet korporativnog upravljanja i vlasništva više nije obilježen izravnim i nekompromitiranim odnosom između uspješnosti društva i prihoda krajnjih korisnika vlasničkih udjela. U stvarnosti je investicijski lanac često dug i složen, s brojnim posrednicima koji stoje između krajnjeg korisnika i društva. Prisutnost posrednika koji djeluju kao neovisni donositelji odluka utječe na poticaje i sposobnost sudjelovanja u korporativnom upravljanju.
Udio ulaganja institucionalnih ulagatelja kao što su investicijski fondovi, mirovinski fondovi, društva za osiguranje i hedge fondovi znatno se povećao, a velikim dijelom njihove imovine upravljaju specijalizirani upravitelji imovinom. Sposobnost i interes institucionalnih ulagatelja i upravitelja imovinom za sudjelovanje u korporativnom upravljanju uvelike variraju. Za neke je sudjelovanje u korporativnom upravljanju, uključujući ostvarivanje prava glasa, prirodni dio njihova poslovnog modela. Drugi svojim korisnicima i klijentima mogu ponuditi poslovni model i investicijsku strategiju koji ne uključuju ni motiviraju trošenje resursa na aktivnu angažiranost dioničara. Ako angažman dioničara nije dio poslovnog modela i investicijske strategije institucije, obvezni zahtjevi za angažman, na primjer glasanjem, mogu ili ne moraju biti djelotvorni i mogu potencijalno dovesti do pristupa puke formalnosti.
Načelima se preporučuje da institucionalni ulagatelji objave svoje politike korporativnog upravljanja u pogledu svojih ulaganja. No glasanje na skupštinama dioničara samo je jedan kanal za angažman dioničara. Izravni kontakt i dijalog s odborom i vodstvom drugi su oblici angažmana dioničara koji se često koriste. U mnogim su jurisdikcijama uvedeni kodeksi o sudjelovanju dioničara („kodeksi rukovođenja”) kao komplementarni upravljački instrument s ciljem jačanja odgovornosti institucionalnih ulagatelja i njihove uloge u držanju odbora i vodstva društava i odgovornima. Ako se kodeksi korporativnog upravljanja primjenjuju na temelju načela „poštuj ili objasni”, uloga institucionalnih ulagatelja kao dioničara posebno je važna u držanju društava odgovornima za njihova objašnjenja odstupanja od odredaba tih kodeksa.
III.A. Okvirom za korporativno upravljanje trebalo bi olakšati i podupirati angažiranost institucionalnih ulagatelja s društvima u koja se ulaže. Institucionalni ulagatelji koji djeluju u svojstvu fiducijara trebali bi objaviti svoje politike korporativnog upravljanja i glasanja u pogledu ulaganja, uključujući postupke uspostavljenje za odlučivanje o korištenju svojih prava glasa. Kodeksi rukovođenja mogu ponuditi komplementarni mehanizam za poticanje takvog angažmana.
Djelotvornost i vjerodostojnost cjelokupnog okvira za korporativno upravljanje i nadzora trgovačkih društava mogle bi djelomično ovisiti o volji i mogućnosti institucionalnih ulagatelja da na temelju informacija iskoriste svoja dioničarska prava i djelotvorno izvršavaju svoje vlasničke funkcije u društvima u koja ulažu. Iako to načelo ne zahtijeva nužno da institucionalni ulagatelji iskoriste pravo glasa vezano uz njihove dionice, ono poziva na moguće objavljivanje politika o tome kako ostvaruju dioničarska prava uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost. Za institucije koje djeluju u svojstvu fiducijara, kao što su mirovinski fondovi, programi zajedničkih ulaganja i neke aktivnosti društava za osiguranje, kao i neki upravitelji imovinom, pravo glasa moglo bi se smatrati dijelom vrijednosti ulaganja koje se poduzima u ime njihovih klijenata. Neostvarivanje vlasničkih prava moglo bi dovesti do gubitaka za ulagatelja, koji bi stoga trebao biti upoznat s politikom koju institucionalni ulagatelji trebaju slijediti.
U nekim je jurisdikcijama zahtjev za objavljivanje politika korporativnog upravljanja i glasanja na tržištu prilično detaljan i uključuje zahtjeve za izričite strategije u pogledu okolnosti u kojima će institucija intervenirati u društvu, pristupa koji će koristiti za takvu intervenciju i načina na koji će procijeniti djelotvornost strategije. Objavljivanje evidencije o glasanju prepoznato je kao dobra praksa, posebno ako institucija ima deklariranu politiku glasanja. Objavljuje se ili klijentima (samo u odnosu na vrijednosne papire svakog klijenta) ili, u slučaju investicijskih savjetnika registriranim investicijskim društvima, tržištu putem javne objave.
Kao dio politike angažiranosti, institucionalni ulagatelji mogu uspostaviti kontinuirani dijalog s društvima u portfelju o pitanjima specifičnim za društvo ili čimbenicima koje nije moguće diversificirati, a koji utječu na njihov cijeli portfelj. Trebalo bi poticati takav dijalog između institucionalnih ulagatelja i trgovačkih društava, iako je obveza društva da prema svim ulagateljima postupa jednako i da institucionalnim ulagateljima ne otkriva informacije koje nisu istodobno stavljene na raspolaganje tržištu. Dodatne informacije koje pruža društvo stoga bi obično uključivale opće pozadinske informacije o tržištima na kojima društvo posluje i daljnju razradu informacija koje su već dostupne na tržištu.
Kodeksi rukovođenja postali su ustaljena praksa u mnogim jurisdikcijama kao dopuna drugim zahtjevima za objavljivanje informacija za institucionalne ulagatelje u vezi s njihovim angažmanom i politikama glasanja. Većina kodeksa o angažmanu dioničara prepušta institucionalnim ulagateljima diskrecijsko pravo hoće li primijeniti kodeks ili ne. Taj dobrovoljan i fleksibilan pristup osmišljen je kako bi se ulagateljima omogućilo da kodekse prilagode svojim strategijama ulaganja. Neke su jurisdikcije uspostavile i provedbeni mehanizam za takve kodekse kako bi se osigurala usklađenost i promicalo izvještavanje o najboljim praksama. U nekim se jurisdikcijama također vrednuje provođenje povremenih ažuriranja i praćenje tih kodeksa kako bi se osigurala njihova relevantnost i nadgledala njihova djelotvorna provedba.
Kada institucionalni ulagatelji razviju i objave politike korporativnog upravljanja i rukovođenja, djelotvorna provedba zahtijeva i izdvajanje odgovarajućih ljudskih i financijskih resursa za provedbu tih politika na način koji mogu očekivati njihovi korisnici i društva u portfelju. Priroda i praktična provedba aktivnih politika korporativnog upravljanja i glasanja od strane takvih institucionalnih ulagatelja, uključujući osoblje, trebala bi biti transparentna za klijente koji se oslanjaju na institucionalne ulagatelje s aktivnim politikama korporativnog upravljanja i rukovođenja.
III.B. Skrbnici ili ovlaštenici trebali bi glasati u skladu s uputama stvarnog vlasnika dionica.
Skrbničkim institucijama koje drže vrijednosne papire kao ovlaštenici za klijente ne bi trebalo dopustiti glasanje o tim vrijednosnim papirima osim ako nisu dobile posebne upute za to. U nekim jurisdikcijama zahtjevi za uvrštenje na burzu sadrže opsežne popise stavki o kojima skrbnici ne smiju glasati bez uputa, dok tu mogućnost ostavljaju otvorenom za određene rutinske stavke. Pravilima bi se trebalo zahtijevati da investicijski savjetnici ili skrbničke institucije dioničarima pravodobno pruže informacije o njihovim opcijama u ostvarivanju njihovih prava glasa. Dioničari mogu odlučiti da će glasati sami ili delegirati sva prava glasa skrbnicima. Umjesto toga, dioničari mogu izabrati da ih se obavještava o svim nadolazećim glasanjima i mogu odlučiti d u nekim slučajevima glasaju dok u drugim delegiraju svoja prava glasa skrbniku.
Imateljima potvrda o deponiranim dionicama trebalo bi osigurati ista krajnja prava i praktične mogućnosti sudjelovanja u korporativnom upravljanju kao i imateljima temeljnih dionica. Ako izravni imatelji dionica mogu koristiti punomoć, depozitar, fiducijarni ured ili ekvivalentno tijelo trebali bi stoga pravodobno izdavati punomoći imateljima potvrda o deponiranim dionicama. Imatelji potvrda o deponiranim dionicama trebali bi moći izdati obvezujuće upute o glasanju u vezi s dionicama koje depozitar ili fiducijarni ured drži u njihovo ime.
Treba napomenuti da se ovo načelo ne primjenjuje na ostvarivanje prava glasa od strane povjerenika ili drugih osoba koje djeluju pod posebnim pravnim mandatom (kao što su, na primjer, stečajni upravitelji i izvršitelji oporuke).
III.C. Institucionalni ulagatelji koji djeluju u svojstvu fiducijara trebali bi otkriti kako upravljaju značajnim sukobima interesa koji mogu utjecati na ostvarivanje ključnih vlasničkih prava u vezi s njihovim ulaganjima.
Poticaji posrednim vlasnicima da iskoriste pravo glasa vezano uz svoje dionice i izvršavaju ključne vlasničke funkcije mogu se, u određenim okolnostima, razlikovati od poticaja izravnim vlasnicima. Takve razlike ponekad mogu biti komercijalno opravdane, ali mogu proizaći i iz sukoba interesa koji su posebno prisutni kada je fiducijarna institucija društvo kći ili povezano društvo druge financijske institucije, a posebno integrirane financijske grupe. Kada takvi sukobi proizlaze iz značajnih poslovnih odnosa, na primjer iz sporazuma o upravljanju sredstvima društva u portfelju, treba ih identificirati i objaviti.
Istodobno bi institucije trebale otkriti koje mjere poduzimaju kako bi umanjile potencijalno negativan utjecaj na njihovu sposobnost ostvarivanja ključnih prava dioničara u mjeri u kojoj je to primjenjivo prema zakonima iz te jurisdikcije. Takve aktivnosti mogu uključivati odvajanje bonusa za upravljanje fondom od onih koji se odnose na stjecanje novih društava negdje drugdje u organizaciji. Strukture naknada za upravljanje imovinom i druge posredničke usluge trebaju biti transparentne.
III.D. Okvirom za korporativno upravljanje trebalo bi zahtijevati da subjekti i stručnjaci koji pružaju analize ili savjete relevantne za odluke ulagatelja, kao što su savjetnici pri glasanju, analitičari, brokeri, pružatelji ESG rejtinga i podataka, agencije za kreditni rejting i pružatelji indeksa, ako su regulirani, otkriju i smanje sukobe interesa koji bi mogli ugroziti integritet njihove analize ili savjeta. Metodologije kojima se koriste pružatelji ESG rejtinga i podataka, agencije za kreditni rejting, pružatelji indeksa i savjetnici pri glasanju trebale bi biti transparentne i javno dostupne.
Investicijski lanac od krajnjih vlasnika do društava obuhvaća ne samo više posrednih vlasnika, već i širok raspon zanimanja koja posrednim vlasnicima nude savjete i usluge. Savjetnici pri glasanju koji institucionalnim ulagateljima nude preporuke o tome kako glasati i prodaju usluge koje pomažu u postupku glasanja spadaju među najrelevantnije iz perspektive izravnog korporativnog upravljanja. U nekim slučajevima savjetnici pri glasanju nude društvima i savjetodavne usluge povezane s korporativnim upravljanjem. Agencije za kreditni rejting ocjenjuju društva prema njihovoj sposobnosti da ispune svoje dužničke obveze, a pružatelji ESG rejtinga ocjenjuju društva prema raznim okolišnim, socijalnim i upravljačkim (ESG) kriterijima. Analitičari i brokeri imaju slične uloge i suočeni su s istim potencijalnim sukobima interesa.
Uzimajući u obzir važnost različitih usluga u korporativnom upravljanju, a ponekad i ovisnost o njima, okvirom za korporativno upravljanje trebao bi se promicati integritet reguliranih subjekata i stručnjaka koji pružaju analize ili savjete relevantne za odluke ulagatelja, kao što su savjetnici pri glasanju, analitičari, brokeri, pružatelji ESG rejtinga i podataka, agencije za kreditni rejting i pružatelji indeksa. Ti pružatelji usluga, a posebno pružatelji ESG rejtinga i indeksa, mogu imati značajan utjecaj na politike i prakse upravljanja i održivosti društva s obzirom na njihove metodologije rejtinga i kriterij uključivanja indeksa. Stoga metodologije kojima se koriste regulirani pružatelji usluga koji kreiraju rejtinge, indekse i podatke trebaju biti transparentne i javno dostupne klijentima i sudionicima na tržištu. To je posebno važno kada se na njih upućuje i kao na parametre u regulatorne svrhe. Isključivo oslanjanje na rejtinge u regulativi može biti upitno, dok bi postupak odlučivanja koji rejtinzi ispunjavaju uvjete za korištenje u regulatorne svrhe trebao biti transparentan i podložan evaluaciji na različitim razinama učestalosti. IOSCO-ov Poziv na djelovanje iz studenoga 2022. obuhvaća dobre prakse za pružatelje ESG rejtinga i podataka te je upućen dobrovoljnim tijelima za određivanje standarda i industrijskim udruženjima koja djeluju na financijskim tržištima radi promicanja dobre prakse među njihovim članovima.
Istodobno mogu nastati sukobi interesa i utjecati na prosudbu, primjerice kada pružatelj savjeta, rejtinga ili podataka također želi pružiti druge usluge dotičnom trgovačkom društvu, kada pružatelj ili njegov vlasnik imaju izravan značajni interes u društvu ili njegovim konkurentima ili kada je pružatelj rejtinga istodobno pružatelj indeksa koji će odlučiti o uključivanju društava u indeks na temelju rejtinga koji stvaraju. Mnoge su jurisdikcije donijele propise ili dobrovoljne kodekse ponašanja ili potiču provedbu samoregulatornih kodeksa osmišljenih za ublažavanje takvih sukoba interesa ili drugih rizika povezanih s integritetom te predviđaju privatne i/ili javne mehanizme praćenja.
Mnoge jurisdikcije zahtijevaju ili preporučuju da savjetnici za glasanje klijentima ulagateljima i/ili javno otkriju istraživanje i metodologiju na kojima se temelje njihove preporuke te kriterije za politike glasanja koje su relevantne za njihove klijente. Neke jurisdikcije zahtijevaju da savjetnici za glasanje primjenjuju i objave kodeks ponašanja te da objave informacije o svojim istraživanjima, savjetima i preporukama za glasanje te o svim sukobima interesa ili poslovnim odnosima koji mogu utjecati na njihova istraživanja, savjete ili preporuke za glasanje te o mjerama koje su poduzeli kako bi uklonili, ublažili ili upravljali stvarnim ili potencijalnim sukobima interesa. U nekim slučajevima zahtjevi za savjetnike za glasanje uključuju razvoj odgovarajućih ljudskih i operativnih resursa za djelotvorno obavljanje njihovih funkcija.
III.E. Trgovanje na temelju povlaštenih informacija i manipuliranje tržištem trebalo bi zabraniti, a primjenjivati važeća pravila.
Budući da trgovanje na temelju povlaštenih informacija i manipuliranje tržištem potkopavaju povjerenje javnosti u tržišta kapitala i njihovo djelotvorno funkcioniranje, zabranjeni su propisima o vrijednosnim papirima, pravom trgovačkih društava i/ili kaznenim pravom u većini jurisdikcija. Te se prakse mogu smatrati povredom dobrog korporativnog upravljanja jer se njima krši načelo jednakog postupanja prema dioničarima. Međutim, djelotvornost takve zabrane ovisi o snažnim provedbenim mjerama.
III.F. Za trgovačka društva uvrštena na burzu u jurisdikciji koja nije ona u kojoj su osnovani, primjenjivi zakoni i propisi o korporativnom upravljanju trebali bi biti jasno objavljeni. U slučaju višestrukih uvrštenja, kriteriji i postupak za priznavanje zahtjeva za primarno uvrštenje trebali bi biti transparentni i dokumentirani.
Postaje sve češće da se trgovačka društva uvrštavaju na burzu ili da se njihovim dionicama trguje na mjestima koja se nalaze u jurisdikciji koja nije ona u kojoj je društvo osnovano. To kod ulagatelja može dovesti do nesigurnosti u vezi s time koja se pravila i propisi o korporativnom upravljanju primjenjuju na to društvo. Može se odnositi na sve, od postupaka i lokacija za godišnju skupštinu dioničara do prava manjinskih dioničara. Društvo bi stoga trebalo jasno objaviti koja je nadležnost čija se pravila primjenjuju. Kada ključne odredbe o korporativnom upravljanju potpadaju od jurisdikciju koja nije ona u kojoj se trguje, potrebno je istaknuti glavne razlike.
Druga važna posljedica povećane internacionalizacije i integracije tržišta dionica jest prevalencija sekundarnih uvrštenja već uvrštenih društava na drugu burzu, tzv. višestrukih uvrštenja. Višestruko uvrštena društva često podliježu propisima i vlastima jurisdikcije u kojoj su primarno uvrštena. U slučaju sekundarnog uvrštenja, iznimke od lokalnih pravila o uvrštenju na burzu obično se odobravaju na temelju priznavanja zahtjeva za uvrštenje i propisa o korporativnom upravljanju burze gdje je društvo primarno uvršteno. Burze bi trebale jasno objaviti pravila i postupke koji se primjenjuju na višestruka uvrštenja i povezane iznimke od lokalnih pravila korporativnog upravljanja.
III.G. Tržišta dionica trebala bi omogućiti pravedno i učinkovito utvrđivanje cijena kao sredstvo za promicanje djelotvornog korporativnog upravljanja.
Djelotvorno korporativno upravljanje znači da bi dioničari trebali moći pratiti i procjenjivati svoja korporativna ulaganja usporedbom informacija povezanih s tržištem s informacijama društva o njegovim izgledima i uspješnosti. Kada dioničari smatraju da je to povoljno, mogu iskoristiti svoj glas kako bi utjecali na korporativno ponašanje, prodali svoje dionice (ili kupili dodatne dionice) ili ponovno ocijenili dionice društva u svojim portfeljima. Stoga je za dioničare važna kvaliteta tržišnih informacija i pristup njima, uključujući pravedno i učinkovito utvrđivanje cijena u pogledu njihovih ulaganja, kako bi mogli iskoristiti svoja prava.
Sve vrste ulagatelja, bez obzira na to prate li aktivne ili pasivne strategije ulaganja, imaju važnu ulogu u doprinosu dobrom funkcioniranju tržišta kapitala i učinkovitom utvrđivanju cijena. U tom je pogledu ključna kvaliteta tržišnih informacija i informacija specifičnih za društvo te pristup tim informacijama, posebno za one koji te informacije upotrebljavaju za praćenje aktivnih strategija korporativnog upravljanja.