Okvir za korporativno upravljanje trebao bi potaknuti trgovačka društva i njihove ulagatelje da donose odluke i upravljaju rizicima na način kojim se doprinosi održivosti i otpornosti društva.
Društva imaju središnju ulogu u našim gospodarstvima zbog toga što stvaraju radna mjesta, doprinose inovacijama i blagostanju te pružaju osnovna dobra i usluge. U skladu s Pariškim sporazumom i Ciljevima održivog razvoja zemlje su se obvezale na prijelaz na održivo gospodarstvo s nultom neto stopom emisija / niskom razinom emisija ugljika, što od društava zahtijeva da reagiraju na brze promjene regulatornog i poslovnog okružja uzimajući u obzir sve relevantne politike i tranzicijske puteve različitih jurisdikcija. Osim toga, mnoga društva i ulagatelji postavljaju dobrovoljne ciljeve ili poduzimaju druge mjere kako bi anticipirali budući prijelaz na održivi razvoj. Dobar okvir za korporativno upravljanje omogućio bi ulagateljima i društvima da razmotre potencijalne rizike i prilike povezane s takvim tranzicijskim putevima te da njima upravljaju, što bi pak moglo doprinijeti održivosti i otpornosti gospodarstva.
Osim toga, ulagatelji sve više uzimaju u obzir informacije o tome kako društva procjenjuju i identificiraju značajne klimatske promjene i druge rizike i prilike povezane s održivošću te upravljaju njima, uključujući utjecaj na upravljanje ljudskim kapitalom. Stoga mnoge jurisdikcije zahtijevaju ili planiraju zahtijevati objavljivanje informacija o izloženosti društva rizicima za održivost i upravljanju njima. Ključna je značajka tih objava ta da ulagateljima omogućuju bolje razumijevanje upravljačkih i rukovoditeljskih struktura i postupaka za upravljanje klimatskim rizicima i drugim rizicima za održivost te prepoznavanje prilika povezanih s time. Okvir za korporativno upravljanje trebao bi podupirati i odgovorno upravljanje tim rizicima kao i dosljedno, usporedivo i pouzdano objavljivanje značajnih informacija kako bi se olakšale financijske i investicijske odluke te odluke o glasanju ulagatelja. Kombinacija odgovornog upravljanja i jasnih objava informacija promiče pravedna tržišta i učinkovitu raspodjelu kapitala te istodobno podupire dugoročni rast i otpornost društva.
Neke jurisdikcije oblikovale su svoje politike tržišta kapitala na način da potiču održiviji i otporniji korporativni sektor. Pritom bi takve politike također trebale nastojati očuvati pristup tržištima kapitala izbjegavanjem previsokih troškova uvrštenja društva, istodobno osiguravajući da ulagatelji imaju pristup informacijama potrebnima za učinkovitu raspodjelu kapitala društvima. Ulagatelji, članovi odbora i ključni rukovoditelji moraju biti otvoreni i za konstruktivan dijalog o najboljoj strategiji za potporu održivosti i otpornosti društva. Društvu koje uzima u obzir interese dionika može biti lakše privući produktivnu radnu snagu, potporu zajednica u kojima posluje i lojalnije klijente.
U jurisdikcijama u kojima se dopušta ili zahtijeva uzimanje u obzir interesa dionika društva bi i dalje trebala uzimati u obzir financijske interese svojih dioničara. Profitabilno društvo osigurava poslove za zaposlenike i stvara vrijednost za ulagatelje, od kojih su mnogi dio šire javnosti te su uložili svoju mirovinsku štednju.
Od vodstva se ne očekuje da samostalno bude odgovorno za rješavanje velikih okolišnih i društvenih izazova koji proizlaze iz njihovih dužnosti. Kao orijentir u usmjeravanju korporativnih aktivnosti tvorci politika trebali bi razmotriti sektorske politike koje potiču društva da internaliziraju okolišne i socijalne vanjske učinke, kao i okvire za korporativno upravljanje kojima se postavljaju predvidljive granice unutar kojih članovi odbora moraju izvršavati svoje fiducijarne dužnosti. Te bi se politike primjerice mogle odnositi na propise o okolišu ili izravna ulaganja u istraživanje i razvoj tehnologija koje mogu doprinijeti rješavanju glavnih okolišnih izazova odnosno na poticanje tih istraživanja i razvoja.
VI.A. Objave povezane s održivošću trebale bi biti dosljedne, usporedive i pouzdane te bi trebale uključivati retrospektivne i prospektivne značajne informacije koje bi razumni ulagatelj smatrao važnima pri donošenju odluka o ulaganju ili glasanju.
Kako bi se osigurala učinkovitost tržišta kapitala, ulagatelji moraju moći usporediti prošle rezultate i buduće izglede različitih trgovačkih društava, a zatim odlučiti kako uložiti kapital i ostvariti svoj utjecaj u društvima. S obzirom na pojavu okolišnih i socijalnih rizika i rastuću svijest o njima ulagatelji od društava zahtijevaju bolje objavljivanje podataka o upravljanju, strategiji, upravljanju rizicima (npr. pregled rezultata procjene rizika za različite scenarije klimatskih promjena) i pokazateljima održivosti (primjerice u vezi s emisijama stakleničkih plinova i bioraznolikošću) koji su im značajni pri procjeni poslovnih perspektiva i rizika društva.
Iako dionici u pravilu nisu primarni korisnici informacija društva povezanih s održivošću, te im informacije ipak mogu biti korisne. Primjerice, objavljivanje podataka o obuhvatu kolektivnog pregovaranja i mehanizmima za zastupanje zaposlenika može biti značajno za ulagateljevu procjenu vrijednosti društva, ali i relevantno za zaposlenike i druge dionike.
Istodobno, okviri za objavljivanje povezano s održivošću moraju biti fleksibilni u pogledu postojećih kapaciteta društava i relevantnih institucija. Ograničavanje obveznog objavljivanja povezanog s održivošću na društva čijim se dionicama trguje na burzi moglo bi odvratiti društva od uvrštenja. Uzimajući u obzir te izazove, tvorci politika možda će morati osmisliti zahtjeve za objavljivanje povezano s održivošću koji su fleksibilni s obzirom na veličinu društva i njegovu fazu razvoja.
Društva i njihovi pružatelji usluga, a i sama regulatorna tijela, mogu naići na poteškoće u razumijevanju pitanja održivosti te će im možda trebati vremena za razvoj odgovarajućih postupaka i dobrih praksi. Stoga bi moglo biti opravdano dati prednost zahtjevima za objavljivanje najrelevantnijih pitanja održivosti, postupno uvoditi druge zahtjeve kao što su neovisne vanjske provjere ili unijeti preporuke u kodekse korporativnog upravljanja po principu „poštuj ili objasni”.
VI.A.1. Informacije povezane s održivošću mogu se smatrati značajnima ako se može razumno očekivati da će one utjecati na ulagateljevu procjenu vrijednosti trgovačkog društva ili na njegove odluke o ulaganju ili glasanju.
Ne dovodeći u pitanje dobrovoljne inicijative ili posebne propise o okolišu koji mogu sadržavati dodatne zahtjeve u pogledu objavljivanja, okvirima za korporativno objavljivanje zahtijevaju se barem informacije o tome što je za ulagatelje značajno pri procjeni vrijednosti društva ili pri odlučivanju o ulaganju ili glasanju. To u pravilu uključuje vrijednost, ročnost i sigurnost budućih novčanih tokova društva u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.
Značajne informacije povezane s održivošću mogu uključivati okolišna i socijalna pitanja za koja se razumno može očekivati da će utjecati na vrijednost imovine društva i njegovu sposobnost stvaranja prihoda i dugoročnog rasta. Međutim, učinak samog društva na cjelokupno društvo i okoliš mogao bi se također smatrati značajnim i ako se očekuje da će utjecati na vrijednost društva, kao u slučaju obveza u pogledu okoliša u okviru postojećih zakona ili propisa jurisdikcije ili emisije stakleničkih plinova, koje bi se u budućnosti mogle ograničiti ili oporezivati. Politikama poštivanja ljudskih prava i razvoja ljudskog kapitala kao što su programi osposobljavanja, politike zadržavanja zaposlenika, planovi radničkog dioničarstva i strategije raznolikosti također se sudionicima na tržištu mogu prenijeti važne informacije o konkurentskim prednostima društva.
Procjena značajnosti informacija može se mijenjati tijekom vremena i ovisno o lokalnom kontekstu, okolnostima specifičnima za društvo i zahtjevima pojedinačnih jurisdikcija. Pri procjeni se u obzir mogu uzeti i pitanja održivosti koja su krucijalna za zaposlenike društva i druge ključne dionike. Na primjer, rizici za održivost koji se možda kratkoročno ne čine financijski značajnima, ali su relevantni za društvo, dugoročno mogu postati financijski značajni za društvo. Osim toga, neke jurisdikcije razmatraju i utjecaj društava na nespecifične rizike kao značajne informacije za ulagatelje. Primjerice, ulagatelj može smatrati da se vrijednost koju stvara društvo iz njegovog portfelja koje maksimizira profit i emitira velike količine ugljika umanjuje kroz gubitke vrijednosti drugih društava u koja ulaže, a koja su pogođena klimatskim promjenama. U tom kontekstu neke jurisdikcije mogu zahtijevati ili preporučiti i objavljivanje informacija o pitanjima održivosti krucijalnim za ključne dionike društva ili o utjecaju društva na nespecifične rizike.
VI.A.2. Okviri za objavljivanje povezano s održivošću trebali bi biti usklađeni s visokokvalitetnim, razumljivim, provedivim i međunarodno priznatim standardima kojima se olakšava usporedivost objava povezanih s održivošću među različitim trgovačkim društvima i tržištima.
Učinkovitost tržišta kapitala povećava se ako ulagatelji mogu usporediti objave društava povezane s održivošću, uključujući onih koja su uvrštena na burzu u različitim jurisdikcijama, a kojima se ulagateljima pomaže da odluče kako najbolje uložiti kapital i ostvariti svoj utjecaj u društvima. Usklađenost i interoperabilnost regionalnih ili nacionalnih okvira za objavljivanje povezano s održivošću i međunarodno priznatih standarda ipak mogu omogućiti određenu fleksibilnost komplementarnih lokalnih zahtjeva, primjerice u slučaju pitanja čija značajnost može ovisiti o specifičnim zemljopisnim obilježjima ili zahtjevima pojedinih jurisdikcija.
VI.A.3. Objavljivanje informacija povezanih s održivošću, financijsko izvještavanje i objavljivanje drugih korporativnih informacija trebalo bi biti povezano.
Okviri za korporativne objave, uključujući standarde financijskog izvještavanja i regulatorne zahtjeve za objavljivanje (npr. prospekti javne ponude), trebali bi imati isti cilj – pružanje informacija koje bi razumni ulagatelj smatrao važnima pri donošenju odluka o ulaganju i glasanju. Iz toga proizlazi da bi informacije koje se smatraju značajnima u izvješću o održivosti također trebalo uzeti u obzir i procijeniti pri izradi i prezentiranju financijskih izvještaja. Na mjerenje informacija povezanih s održivošću i izvještavanje o njima trebala bi se primjenjivati ista razina strogosti koja se primjenjuje na mjerenje financijskih informacija i izvještavanje o njima. Kako bi se osigurala takva povezanost među različitim korporativnim objavama, potrebno je uzeti u obzir značajne aspekte održivosti u financijskim procjenama i pretpostavkama sadržanim u financijskim izvještajima, kao i u objavljivanju rizika koji su imali ili bi mogli imati značajan utjecaj na poslovanje društva.
VI.A.4. Ako trgovačko društvo javno postavi cilj povezan s održivošću, okvirom za objavljivanje trebalo bi osigurati da se redovito i u lako dostupnom obliku objavljuju pouzdani parametri kako bi se ulagateljima omogućilo da procijene vjerodostojnost i napredak u ostvarenju najavljenog cilja.
Ciljevi povezani s održivošću poput smanjenja emisija stakleničkih plinova ili ciljeva u okviru planova za klimatsku tranziciju mogu utjecati na ulagateljevu procjenu vrijednosti, ročnosti i sigurnosti budućih novčanih tokova društva. Ti ciljevi mogu pomoći društvu i da privuče financijska sredstva ulagatelja kojima su dotična pitanja održivosti važna. Ako društvo javno postavi cilj povezan s održivošću, okvirom za objavljivanje trebalo bi zahtijevati dostatno objavljivanje dosljednih, usporedivih i pouzdanih parametara radi učinkovitosti tržišta i radi zaštite ulagatelja. Time bi se ulagateljima omogućilo da procijene vjerodostojnost najavljenog cilja i napredak vodstva u njegovu ostvarenju. Objave mogu primjerice obuhvaćati definiciju privremenih ciljeva u slučaju kada je najavljen dugoročni cilj, godišnje dosljedno objavljivanje relevantnih parametara održivosti i moguće korektivne mjere koje društvo namjerava poduzeti kako bi riješilo problem slabih rezultata u odnosu na cilj.
VI.A.5. Kako bi se osigurala vanjska i objektivna procjena objava trgovačkog društva povezanih s održivošću, trebalo bi razmotriti postupno uvođenje zahtjeva za godišnje certifikate o provjeri koje izdaje neovisni, kompetentni i kvalificirani pružatelj usluga certificiranja u skladu s međunarodno priznatim standardima provjere visoke kvalitete.
Objave povezane s održivošću koje provjerava neovisni, kompetentni i kvalificirani pružatelj usluga certificiranja mogu povećati povjerenje ulagatelja u objavljene informacije i olakšati mogućnost usporedbe informacija povezanih s održivošću među društvima. Kada osiguranje visoke kvalitete za sve objavljene informacije povezane s održivošću možda nije moguće ili je preskupo, može se razmotriti obvezna procjena za najrelevantnije parametre ili objave povezane s održivošću kao što su emisije stakleničkih plinova. Međutim, dugoročni cilj trebala bi biti veća konvergencija provjera financijskih izvještaja i objava povezanih s održivošću.
VI.B. Okviri za korporativno upravljanje trebali bi omogućiti dijalog između trgovačkog društva, njegovih dioničara i dionika radi razmjene mišljenja o pitanjima održivosti relevantnima za poslovnu strategiju društva i njegovu procjenu aspekata koji bi se trebali smatrati značajnima.
Glavne skupštine dioničara važan su forum za strukturirani postupak donošenja odluka. Dijalog između društava, dioničara, zaposlenika i drugih dionika također može u značajnoj mjeri pomoći vodstvu u postupku donošenja odluka i doprinijeti izgradnji povjerenja u dugoročnu poslovnu strategiju. Iako takav dijalog može biti koristan u slučaju različitih pitanja, posebno je važan kod odluka o poboljšanju održivosti i otpornosti društva, koje mogu dovesti do kratkoročnih novčanih odljeva, ali i do dugoročnih koristi. On bi također mogao pomoći društvu da procijeni koji su aspekti održivosti značajni te bi ih stoga trebalo objaviti. U dijalogu s dioničarima društvo bi trebalo poštovati načelo jednakog postupanja prema dioničarima.
VI.B.1. Ako okviri za korporativno upravljanje postojećim trgovačkim društvima omogućuju prelazak na korporativne oblike koji uključuju i ciljeve ostvarivanja profita i ciljeve javne dobrobiti, takvi bi okviri na odgovarajući način trebali uzeti u obzir prava dioničara koji se s tim ne slažu.
Niz jurisdikcija ima okvire za osnivanje društava za javnu dobrobit ili drugih posebnih korporativnih oblika koji društvima omogućuju da ostvaruju i ciljeve ostvarivanja profita i ciljeve javne dobrobiti, što im dopušta postavljanje eksplicitnih ciljeva povezanih s okolišnim i socijalnim pitanjima. U takvim slučajevima, kada postojeće profitno društvo postavi ciljeve javne dobrobiti, važno je imati uspostavljene mehanizme kojima se osigurava primjereno razmatranje prava nesuglasnih dioničara. Moguća rješenja za zaštitu interesa nesuglasnih dioničara mogla bi uključivati zahtjev za suglasnost manjinskih dioničara ili odobrenje kvalificirane većine dioničara kako bi društvo dodalo ciljeve javne dobrobiti svojem statutu ili davanje prava nesuglasnim dioničarima da svoje dionice prodaju društvu po pravednoj cijeni.
VI.C. Okvirom za korporativno upravljanje trebalo bi osigurati da odbori pri obavljanju ključnih funkcija, među kojima su preispitivanje, praćenje i usmjeravanje praksi upravljanja, objavljivanja, strategije, upravljanja rizicima i sustava unutarnje kontrole, između ostalog u pogledu fizičkih i tranzicijskih rizika povezanih s klimom, na odgovarajući način uzimaju u obzir značajne rizike i prilike povezane s održivošću.
Pri obavljanju ključnih funkcija odbori sve više osiguravaju da se u obzir uzimaju i značajna pitanja održivosti. Odbor posebno mora voditi brigu o tome da osigura djelotvorno upravljanje i unutarnje kontrole kako bi se poboljšala pouzdanost i vjerodostojnost objava informacija povezanih s održivošću. Na primjer, odbori mogu procijeniti utječu li pitanja održivosti na profile rizičnosti trgovačkih društava i na koji način. Takve se procjene mogu odnositi i na primitke i imenovanja ključnih rukovoditelja (npr. na to jesu li ciljevi integrirani u planove primitaka rukovoditelja mjerljivi, jesu li povezani s financijski značajnim rizicima i potiču li dugoročnu perspektivu) ili na način na koji odbor i njegovi odbori pristupaju pitanjima održivosti. OECD-ovi standardi dužne pažnje za odgovorno poslovno ponašanje mogu pružiti važan okvir za uključivanje čimbenika održivosti u sustave i procese upravljanja rizicima.
VI.C.1. Odbori bi trebali osigurati da su aktivnosti lobiranja trgovačkih društava usklađene s njihovim ciljevima povezanima s održivošću.
Odbori bi trebali djelotvorno nadzirati aktivnosti lobiranja koje vodstvo provodi i financira u ime društva kako bi se osiguralo da vodstvo uzima u obzir dugoročnu strategiju održivosti koju je usvojio odbor. Na primjer, lobiranje protiv politike određivanja cijena ugljika može povećati kratkoročnu dobit društva, ali to neće biti u skladu s ciljem društva da uredno prijeđe na niskougljično gospodarstvo. U nekim jurisdikcijama odbori imaju zadatak i nadzirati objave političkih donacija, među ostalim u vezi s aktivnostima lobiranja.
VI.C.2. Odbori bi trebali procijeniti je li struktura kapitala trgovačkog društva u skladu s njegovim strateškim ciljevima i povezanom sklonošću preuzimanju rizika kako bi se osigurala njegova otpornost na različite scenarije.
Vodstvo i članovi odbora u najboljem su položaju da odluče je li struktura kapitala društva u skladu s njegovim strateškim ciljevima i povezanom sklonošću preuzimanju rizika u okviru postojećih ograničenja koja su utvrdili dioničari. Kako bi se osigurala financijska stabilnost društva, odbor bi trebao nadzirati strukturu i dostatnost kapitala uzimajući u obzir različite scenarije, uključujući one male vjerojatnosti, ali visokog učinka.
VI.D. Okvir za korporativno upravljanje trebao bi uzeti u obzir prava, uloge i interese dionika te poticati aktivnu suradnju između trgovačkih društava, dioničara i dionika u stvaranju vrijednosti, kvalitetnih radnih mjesta te održivih i otpornih društava.
Cilj je korporativnog upravljanja potaknuti različite dionike u društvu na ekonomski optimalna ulaganja u ljudski i fizički kapital specifičan za društvo. Društvo za koje rade zaposlenicima nije samo izvor prihoda, već i mjesto na kojem provode velik dio života, zbog čega im je dugoročna održivost društva važna. Konkurentnost i krajnji uspjeh društva rezultat su timskog rada kojem doprinose različiti resursi, uključujući ulagatelje, zaposlenike, vjerovnike, kupce, dotične zajednice, dobavljače i druge dionike. Društva bi trebala biti svjesna da su doprinosi dionika vrijedan resurs za izgradnju konkurentnih i profitabilnih društava. Stoga bi poticanje suradnje među dionicima radi stvaranja vrijednosti moglo biti u dugoročnom interesu društva.
VI.D.1. Prava dionika utvrđena zakonom ili uzajamnim sporazumima moraju se poštovati.
Prava dionika u velikoj su mjeri utvrđena zakonom (npr. radno, poslovno, trgovačko, okolišno i stečajno pravo) ili ugovornim odnosima koje trgovačka društva moraju poštovati. U nekim jurisdikcijama društva moraju provoditi dužnu pažnju u pogledu ljudskih prava i okoliša. Međutim, čak i u područjima u kojima interesi dionika nisu zakonski propisani ili utvrđeni ugovorom, mnoga društva preuzimaju dodatne obveze prema dionicima jer zabrinutost zbog korporativnog ugleda i rezultata često zahtijeva uzimanje u obzir širih interesa. U nekim jurisdikcijama to mogu postići društva koja primjenjuju Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i povezane standarde dužne pažnje za dužnu pažnju na temelju procjene rizika kako bi utvrdila, spriječila i ublažila stvarne i potencijalne negativne učinke svojeg poslovanja te uzela u obzir kako se ti učinci rješavaju.
VI.D.2. Ako su interesi dionika zaštićeni zakonom, dionici bi trebali imati mogućnost dobiti djelotvornu pravnu zaštitu u slučaju kršenja njihovih prava uz razuman trošak i bez prekomjerne odgode.
Pravni okvir i postupak trebali bi biti transparentni i ne bi smjeli sprječavati dionike da komuniciraju i dobiju pravnu zaštitu zbog kršenja njihovih prava uz razuman trošak i bez prekomjerne odgode.
VI.D.3. Trebalo bi dopustiti razvoj mehanizama za sudjelovanje zaposlenika.
Stupanj sudjelovanja zaposlenika u korporativnom upravljanju ovisi o nacionalnim zakonima i praksama, a može se razlikovati i od društva do društva. U kontekstu korporativnog upravljanja mehanizmi sudjelovanja mogu društvima koristiti izravno i neizravno zahvaljujući spremnosti zaposlenika da ulažu u vještine specifične za društvo. Primjeri su takvih mehanizama zastupljenost zaposlenika u odborima i upravljački procesi kao što su radnička vijeća, koja osiguravaju da se u određenim ključnim odlukama uzimaju u obzir stajališta zaposlenika. Međunarodnim konvencijama i nacionalnim normama također se priznaju prava zaposlenika na informiranje, savjetovanje i pregovore. Kao mehanizmi za povećanje uspješnosti u mnogim jurisdikcijama postoje planovi radničkog dioničarstva ili drugi mehanizmi podjele dobiti. Mirovinske obveze također su često dio odnosa između društva i njegovih prošlih i sadašnjih zaposlenika. Ako takve obveze uključuju osnivanje neovisnog fonda, njegovi bi povjerenici trebali biti neovisni o vodstvu društva i upravljati fondom u interesu svih korisnika.
VI.D.4. Ako dionici sudjeluju u postupku korporativnog upravljanja, trebali bi imati pravodoban i redovit pristup relevantnim, dostatnim i pouzdanim informacijama.
Ako je zakonima i praksom korporativnog upravljanja predviđeno sudjelovanje dionika, važno je da oni imaju pristup informacijama potrebnima za izvršavanje svojih dužnosti.
VI.D.5. Dionici poput zaposlenika i njihovih predstavničkih tijela trebali bi imati mogućnost slobodno izraziti sumnju na nezakonite ili neetičke prakse odboru i/ili nadležnim javnim tijelima, a njihova prava zbog toga ne bi trebala biti ugrožena.
Neetičke i nezakonite prakse rukovoditelja mogu ne samo kršiti prava dionika, već i štetiti ugledu trgovačkog društva. Stoga je važno da društva uspostave povjerljivu politiku o zviždačima s postupcima i „sigurnim lukama“ za pritužbe zaposlenika (bilo osobno ili putem njihovih predstavničkih tijela) i drugih osoba izvan društva u vezi s nezakonitim i neetičkim ponašanjem. Odbor bi trebalo poticati da te pojedince i predstavnička tijela zaštiti te da im omogući izravan i povjerljiv pristup neovisnom članu odbora, često članu revizijskog ili etičkog odbora. Neka društva osnovala su funkciju ombudsmana za rješavanje pritužbi. Nadležna tijela uspostavila su i povjerljivu telefonsku liniju i adresu elektroničke pošte za primanje pritužbi. Iako u nekim jurisdikcijama zadaće prenošenja zabrinutosti vodstvu društva imaju predstavnička tijela zaposlenika, zaposlenike ne bi trebalo sprječavati da postupaju samostalno niti bi oni zbog toga trebali biti manje zaštićeni. Ako izostanu pravodobne korektivne mjere ili ako postoji razuman rizik da će pritužba u vezi s kršenjem zakona imati negativne posljedice, zaposlenike se potiče da pritužbu u dobroj vjeri dostave nadležnim tijelima. U mnogim jurisdikcijama postoji i mogućnost da se slučajevi mogućih kršenja Smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća prijave relevantnoj nacionalnoj kontaktnoj točki. Društvo bi se trebalo suzdržati od diskriminirajućih ili disciplinskih postupaka protiv takvih zaposlenika ili tijela.
VI.D.6. Trebalo bi olakšati ostvarivanje prava imatelja obveznica trgovačkih društava čijim se dionicama trguje na burzi.
Kontinuirano i značajno povećanje financiranja obveznicama od strane društava čijim se dionicama trguje na burzi i njihovih društava kćeri opravdava veću pozornost posvećenu ulozi i pravima imatelja obveznica u korporativnom upravljanju, kao i njegovoj važnosti za otpornost društava.
Kod izdanja obveznica koja se nude velikom broju ulagatelja u pravilu se imenuje neovisni povjerenik koji ih zastupa, preispituje slučajeve neispunjavanja obveza iz ugovora i štiti interese imatelja obveznica tijekom restrukturiranja duga. Iako je točan opseg aktivnosti povjerenika najčešće definiran sporazumom, tvorci politika mogu donijeti propise o kriterijima za odabir povjerenika i njegovim dužnostima prije i tijekom neispunjavanja obveza.
Ostvarivanje prava imatelja obveznica može se olakšati i poticanjem institucionalnih ulagatelja da prate društva i ostvaruju svoj utjecaj u njima. Institucionalni ulagatelji imaju različite poslovne modele i strukture obveza te su se stoga različiti i poticaji da budu više ili manje aktivni kao imatelji obveznica. Međutim, okviri za korporativno upravljanje mogu potaknuti ulagatelje da budu aktivniji kao vjerovnici, tako da se primjerice u kodeks rukovođenja uvrsti preporuka da upisnici mogu aktivno ostvarivati svoja prava povezana s korporativnim obveznicama. Nadalje, tržišne inicijative mogu biti korisne za utvrđivanje standarda i poticanje primjene provedivih i jasno definiranih ugovora. Možda će biti potrebno izbjeći upotrebu prilagodljivih financijskih parametara koji izdavateljima ostavljaju diskrecijsko pravo da sami definiraju jesu li usklađeni s ugovorima.
Izvansudsko restrukturiranje duga, primjerice zamjenom problematičnih dužničkih vrijednosnih papira (distressed debt exchange), često je isplativije od formalnog stečajnog postupka i stoga bi se njegova upotreba mogla olakšati. Osim usklađenosti s međunarodno priznatim standardima za prava vjerovnika i okvirima za nesolventnost, zemlje bi mogle imati koristi od olakšavanja sudjelovanja imatelja obveznica u izvansudskom restrukturiranju duga društava čijim se dionicama trguje na burzi. Primjerice, jasne smjernice za primjenu pravila o trgovanju na temelju povlaštenih informacija tijekom restrukturiranja duga ili pregovorima o izuzeću od sporazuma mogle bi imatelje obveznica potaknuti na sudjelovanje u takvim postupcima. Druga mogućnost bila bi olakšati identifikaciju imatelja obveznica kako bi ih korporativni dužnici mogli brzo pronaći i započeti pregovore o restrukturiranju duga. To, međutim, podliježe nacionalnom zakonodavstvu kao što su propisi o sanaciji i restrukturiranju za banke i kreditne institucije u nekim jurisdikcijama.
VI.D.7. Okvir za korporativno upravljanje trebalo bi dopuniti djelotvornim i učinkovitim okvirom za nesolventnost te djelotvornom provedbom prava vjerovnika.
Vjerovnici su ključni dionici, a uvjeti, obujam i vrsta kredita odobrenih trgovačkim društvima uvelike će ovisiti o pravima vjerovnika i njihovoj provedivosti. Društva s dobrim korporativnim upravljanjem općenito imaju mogućnost pozajmiti veće iznose po povoljnijim uvjetima od društava kod kojih to nije slučaj ili koja posluju na manje transparentnim tržištima. Okviri za nesolventnost društava značajno se razlikuju među zemljama. U nekim se zemljama u slučaju prijetnje stečaja društva članovima odbora zakonodavnim okvirom nameće obveza da djeluju u interesu vjerovnika, zbog čega bi oni mogli imati važnu ulogu u upravljanju društvom.
Prava vjerovnika također se razlikuju, od imatelja osiguranih obveznica do vjerovnika bez takvog osiguranja. Postupci u slučaju nesolventnosti u pravilu zahtijevaju učinkovite mehanizme za usklađivanje interesa različitih kategorija vjerovnika. U mnogim jurisdikcijama postoje posebna prava, primjerice u okviru financiranja „dužnika sa zadržanim ovlastima”, kojim se nude poticaji/zaštita za nova sredstva stavljena na raspolaganje društvu u stečaju.