Svrha je Načela korporativnog upravljanja (dalje u tekstu: Načela) da tvorcima politika pomognu u procjeni i unaprjeđenju pravnog, regulatornog i institucionalnog okvira za korporativno upravljanje, s ciljem podupiranja gospodarske učinkovitosti, održivog rasta i financijske stabilnosti. To se prije svega postiže tako da se dioničarima, članovima odbora i rukovoditeljima, zaposlenicima i relevantnim dionicima, kao i financijskim posrednicima i pružateljima usluga pruže odgovarajuće informacije i poticaji za obavljanje njihovih zadaća te da se pomogne osigurati odgovornost u okviru kontrolnih mehanizama.
Korporativno upravljanje obuhvaća niz odnosa između vodstva trgovačkog društva, odbora, dioničara i dionika. Ono također osigurava strukturu i sustave pomoću kojih se društvo usmjerava, postavljaju mu se ciljevi te se određuju načini postizanja tih ciljeva i praćenja uspješnosti.
Načela su neobvezujuća i nije im cilj navoditi detaljne propise za nacionalno zakonodavstvo. Ona nisu zamjena za domaće pravo i propise, niti bi se trebalo smatrati da pred njima imaju prednost. Naprotiv, njima se nastoje utvrditi ciljevi i predlažu različiti načini za njihovo postizanje, što obično uključuje elemente zakonodavstva, regulativu, pravila o uvrštavanju na burzu, mehanizme samoregulacije, ugovorne obveze, dobrovoljne obveze i poslovne prakse. Kako će neka jurisdikcija implementirati Načela, ovisit će o njezinu nacionalnom pravnom i regulatornom kontekstu. Cilj je Načela pružiti snažan, ali fleksibilan referentni okvir tvorcima politika i sudionicima na tržištu za razvoj vlastitih okvira za korporativno upravljanje. Kako bi ostala konkurentna u svijetu koji se stalno mijenja, društva moraju biti inovativna i prilagoditi svoje prakse korporativnog upravljanja kako bi ispunila nove zahtjeve i iskoristila nove mogućnosti. Uzimajući u obzir prednosti i nedostatke regulacije, vlade imaju važan zadatak oblikovati djelotvoran regulatorni okvir koji je dovoljno fleksibilan da tržištima omogući djelotvorno funkcioniranje i uzme u obzir nova očekivanja dioničara i dionika. Sama Načela evolucijske su prirode i revidiraju se u kontekstu značajnih promjena okolnosti kako bi se zadržala njihova uloga vodećeg međunarodnog standarda za pomoć tvorcima politika u području korporativnog upravljanja.
Dobro osmišljene politike korporativnog upravljanja mogu imati važnu ulogu u postizanju širih gospodarskih ciljeva i triju glavnih koristi od javne politike. Prije svega, one pomažu društvima u pristupu financiranju, posebno s tržišta kapitala. Na taj način promiču inovacije, produktivnost i poduzetništvo te potiču cjelokupnu gospodarsku dinamiku. Za one koji izravno ili neizravno osiguravaju kapital dobro korporativno upravljanje služi kao jamstvo da mogu sudjelovati u stvaranju vrijednosti društva po pravednim i jednakim uvjetima. Stoga ono utječe na trošak po kojem društva mogu pristupiti kapitalu za daljnji rast.
To je od velike važnosti na današnjim globaliziranim tržištima kapitala. Međunarodni tokovi kapitala omogućuju društvima pristup financiranju iz puno većeg kruga ulagatelja. Kako bi društva i zemlje u potpunosti mogli iskoristiti prednosti globalnih tržišta kapitala i privući dugoročni „strpljivi” kapital, okviri za korporativno upravljanje moraju biti vjerodostojni, dobro shvaćeni i na domaćem i na prekograničnom planu te usklađeni s međunarodno prihvaćenim načelima.
Kao drugo, dobro osmišljene politike korporativnog upravljanja osiguravaju okvir za zaštitu ulagatelja, što uključuje kućanstva s uloženom štednjom. Formalna struktura postupaka kojom se promiče transparentnost i odgovornost članova odbora i rukovoditelja prema dioničarima pomaže u izgradnji povjerenja u tržišta, čime se podupire pristup društava financiranju. Znatan dio javnosti ulaže u tržišta javnog kapitala, izravno kao mali ulagatelji ili neizravno putem mirovinskih i investicijskih fondova. Osiguravanjem sustava u kojem mogu sudjelovati u stvaranju korporativne vrijednosti, znajući da su njihova prava zaštićena, kućanstvima će se omogućiti pristup mogućnostima ulaganja koje im mogu pomoći da ostvare veće prinose za svoju štednju i umirovljenje. S obzirom na to da institucionalni ulagatelji sve više raspoređuju velik dio svojih portfelja na stranim tržištima, politike za zaštitu ulagatelja trebale bi obuhvaćati i prekogranična ulaganja.
Kao treće, dobro osmišljene politike korporativnog upravljanja podupiru održivost i otpornost društava, što opet može pridonijeti održivosti i otpornosti cjelokupnog gospodarstva. Pri razmatranju financijske uspješnosti društava ulagatelji sve više uzimaju u obzir financijske rizike i mogućnosti koje stvaraju širi gospodarski, okolišni i društveni izazovi, kao i otpornost društava na te rizike i upravljanje njima. U nekim se jurisdikcijama tvorci politika usredotočuju i na to kako poslovanje društava može pridonijeti rješavanju takvih izazova. Stabilan okvir za korporativno upravljanje u pitanjima održivosti može pomoći društvima da prepoznaju i odgovore na interese dioničara i različitih dionika te da doprinesu vlastitom dugoročnom uspjehu. Takav bi okvir trebao uključivati objavljivanje pouzdanih, dosljednih i usporedivih značajnih informacija povezanih s održivošću, uključujući informacije povezane s klimatskim promjenama. U nekim slučajevima jurisdikcije mogu tumačiti koncepte objava povezanih s održivošću i značajnosti u smislu primjenjivih standarda koji trebaju osigurati informacije koje su razumnom dioničaru potrebne za donošenje odluka o ulaganju ili glasanju.
Načela su osmišljena da budu sažeta, razumljiva i dostupna svim dionicima koji imaju ulogu u razvoju i provedbi dobrog korporativnog upravljanja na globalnoj razini. Na temelju Načela, uloga je državnih, javno-privatnih i privatnih inicijativa ocijeniti kvalitetu okvira za korporativno upravljanje i izraditi detaljnije obvezne ili dobrovoljne odredbe kojima se mogu uzeti u obzir gospodarske, pravne i kulturne razlike specifične za pojedinu zemlju.
Načela se fokusiraju na financijska i nefinancijska društva čijim se dionicama trguje na burzi. U mjeri u kojoj se smatraju primjenjivima, Načela također mogu biti koristan alat za poboljšanje korporativnog upravljanja u društvima čijim se dionicama ne trguje na burzi. Iako neka od Načela mogu biti primjerenija za veća društva nego za manja, tvorci politika možda će htjeti podići svijest o dobrom korporativnom upravljanju za sva društva, uključujući manja i ona koja nisu uvrštena na burzu, kao i ona koja izdaju dužničke vrijednosne papire. Smjernice OECD-a za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu nadopunjuju Načela. Ostali čimbenici relevantni za procese donošenja odluka u trgovačkim društvima, kao što su ekološka, protukorupcijska ili etička pitanja, razmatraju se ne samo u Načelima već i u nizu drugih međunarodnih standarda, uključujući Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, Konvenciju OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama, Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te Deklaraciju MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu, na koje se u Načelima upućuje.
Namjera Načela nije dovoditi u pitanje ili sumnjati u poslovnu prosudbu sudionika na tržištu, članova odbora i vodstva. Ono što funkcionira u jednom ili više društava ili za jednog ili više ulagatelja ne mora nužno biti primjenjivo za sve. Društva se razlikuju po zrelosti, veličini i složenosti. Stoga ne postoji jedinstven model dobrog korporativnog upravljanja. Međutim, Načela slijede pristup usmjeren na rezultate, predlažući neke zajedničke elemente na kojima se temelji dobro korporativno upravljanje. Načela se temelje na tim zajedničkim elementima i formulirana su tako da obuhvate različite postojeće modele.
Primjerice, ona ne zagovaraju nikakvu posebnu strukturu odbora, a izraz „odbor” (board) na način na koji se koristi u Načelima prihvaća različite nacionalne modele struktura odbora. U tipičnom dualističkom sustavu, kakav postoji u nekim jurisdikcijama, „odbor” kako se koristi u Načelima odnosi se na „nadzorni odbor”, dok se izraz „ključni rukovoditelji” odnosi na „upravni odbor”. U sustavima u kojima jedinstveni odbor nadzire tijelo unutarnjeg revizora, Načela primjenjiva na odbor primjenjuju se i na njega mutatis mutandis. Budući da definicija pojma „ključni rukovoditelj” može varirati među jurisdikcijama i ovisno o kontekstu, na primjer u pogledu politika primitaka ili transakcija s povezanim osobama, Načela prepuštaju pojedinačnim jurisdikcijama da definiraju taj pojam na funkcionalan način koji odgovara željenom ishodu Načela. Izraz „društvo” koji se koristi u tekstu obuhvaća pojmove „korporacija” i „društvo”. U Načelima se pojam „dionici” odnosi na dionike koji nisu dioničari i uključuje, među ostalim, zaposlenike, vjerovnike, klijente, dobavljače i dotične zajednice.
Načela se u velikoj mjeri upotrebljavaju kao referentno mjerilo u jurisdikcijama diljem svijeta. Ona su također jedan od Ključnih standarda za stabilne financijske sustave Odbora za financijsku stabilnost i temelj su za procjenu komponente korporativnog upravljanja u Izvješćima Svjetske banke o poštivanju standarda i kodeksa (ROSC). Upotrebljavaju se i kao mjerilo pri izradi sektorskih smjernica o korporativnom upravljanju od strane drugih međunarodnih tijela za utvrđivanje standarda, uključujući Bazelski odbor za nadzor banaka. Provedba Načela prati se i podupire putem OECD-ova Informativnog priručnika o korporativnom upravljanju, stručnih revizija tematskih pitanja kojima se uspoređuju prakse u različitim jurisdikcijama te regionalnih i nacionalnih revizija korporativnog upravljanja.
Načela su podijeljena u šest poglavlja: I.) Osiguravanje temelja za djelotvoran okvir za korporativno upravljanje; II.) Prava dioničara i ključnih vlasničkih funkcija i jednako postupanje prema njima; III.) Institucionalni ulagatelji, burze i drugi posrednici; IV.) Objavljivanje i transparentnost; V.) Odgovornosti odbora; i VI.) Održivost i otpornost.
Svako poglavlje počinje jednim načelom napisanim podebljanim slovima u kurzivu, a nakon njega slijedi niz podupirućih načela i njihovih podnačela napisanih podebljanim slovima. Načela su dopunjena napomenama koje sadrže komentare o načelima i podnačelima, a čija je namjena pomoći čitateljima da razumiju njihovu logiku. Napomene također mogu sadržavati opise prevladavajućih ili novih trendova te ponuditi alternativne metode provedbe i primjere koji bi mogli biti korisni za provedbu Načela.