Okvir za korporativno upravljanje trebao bi osigurati pravodobno i točno objavljivanje svih značajnih informacija u vezi s društvom, uključujući u pogledu njegova financijskog stanja, rezultata, održivosti, vlasništva i strukture upravljanja.
U većini se jurisdikcija prikuplja velika količina propisanih i dobrovoljnih informacija o trgovačkim društvima čijim se dionicama trguje na burzi i velikim trgovačkim društvima koja nisu uvrštena na burzu, koje se zatim prenose širokom krugu korisnika. Objavljivanje se u pravilu zahtijeva najmanje jednom godišnje iako neke jurisdikcije zahtijevaju objavljivanje na polugodišnjoj ili tromjesečnoj osnovi odnosno ad hoc objavljivanje u slučaju značajnih transakcija s povezanim osobama i drugih značajnih događaja koji utječu na društvo. Društva često dobrovoljno objavljuju informacije koje nadilaze minimalne zahtjeve za objavljivanje kao odgovor na tržišnu potražnju.
Načelima se podupire pravodobno objavljivanje svih značajnih događaja koji nastupe između redovitih izvještaja. Njima se također potiče i istodobno objavljivanje značajnih ili propisanih informacija svim dioničarima kako bi se prema njima osiguralo jednako postupanje, što je temeljno načelo koje društva moraju poštovati.
Zahtjevima za objavljivanje ne bi se društvima smjela nametati pretjerana administrativna ili troškovna opterećenja. Od njih se također ne bi trebalo očekivati ni da objavljuju informacije koje bi mogle ugroziti njihov konkurentski položaj osim ako je objavljivanje potrebno kako bi se ulagateljima pružile potpune informacije za donošenje odluka i izbjeglo njihovo obmanjivanje. Da bi odredile najmanji opseg informacija koje bi trebalo objaviti, mnoge jurisdikcije primjenjuju koncept značajnosti. Značajnim informacijama mogu se smatrati informacije u pogledu kojih se može razumno očekivati da će njihovo izostavljanje ili pogrešno prikazivanje utjecati na ulagateljevu procjenu vrijednosti društva. To u pravilu uključuje vrijednost, ročnost i sigurnost budućih novčanih tokova društva. Značajnim informacijama mogu se smatrati i informacije koje bi razumni ulagatelj smatrao važnima pri donošenju odluka o ulaganju ili glasanju.
Strogi sustav objavljivanja kojim se promiče stvarna transparentnost važna je značajka tržišno utemeljenog praćenja društava i ključan je čimbenik koji dioničarima omogućuje da ostvaruju svoja prava na temelju informacija. Iskustvo pokazuje da objavljivanje može biti i učinkovit alat kojim se utječe na ponašanje društava i štiti ulagatelje. Strogi sustav objavljivanja može pomoći u privlačenju kapitala i osiguravanju povjerenja u tržišta kapitala. S druge strane, opuštena pravila za objavljivanje informacija i netransparentne prakse mogu pridonijeti neetičkom ponašanju i gubitku integriteta tržišta uz velike gubitke, ne samo za društvo i njegove dioničare, već i za gospodarstvo u cjelini. Dioničari i potencijalni ulagatelji moraju imati pristup redovitim, pravodobnim, pouzdanim, usporedivim i dovoljno detaljnim informacijama kako bi mogli procijeniti uspješnost vodstva društva i donijeti utemeljene odluke o vrednovanju i vlasništvu dionica te ostvarivanju s time povezanih prava glasa. Nedovoljne ili nejasne informacije mogu otežati funkcioniranje tržišta, povećati troškove kapitala i dovesti do loše raspodjele resursa.
Korporativno objavljivanje trebalo bi se usredotočiti na informacije značajne za odluke ulagatelja i može uključivati procjenu vrijednosti trgovačkog društva, ali također može pomoći boljem razumijevanju strukture i aktivnosti društava, korporativnih politika i rezultata u pogledu okolišnih, socijalnih i upravljačkih pitanja u javnosti.
IV.A. Objava bi trebala uključivati, među ostalim, sljedeće značajne informacije:
IV.A.1. Financijske rezultate i rezultate poslovanja trgovačkog društva.
Revidirani financijski izvještaji koji prikazuju financijske rezultate i financijsko stanje trgovačkog društva (i koji uglavnom uključuju bilancu, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanim tokovima i bilješke uz financijske izvještaje) najčešći su izvor informacija o trgovačkim društvima. Oni omogućuju odgovarajuće praćenje i pomažu u vrednovanju vrijednosnih papira. Godišnja izvješća u pravilu sadrže izvještaj vodstva s komentarima i analizom poslovanja. Te su informacije posebno korisne ako se tumače zajedno s priloženim financijskim izvještajima. Ulagateljima su posebno korisne informacije koje bi im mogle dati uvid u buduće rezultate društva.
Nedostaci u upravljanju često se mogu povezati s neobjavljivanjem „cjelovite slike”. Stoga je važno da se transakcije koje se odnose na cijelu grupu društava objavljuju u skladu s visokokvalitetnim međunarodno priznatim standardima te da uključuju informacije o potencijalnim obvezama i izvanbilančnim transakcijama, kao i o subjektima posebne namjene.
IV.A.2. Ciljeve društva i informacije povezane s održivošću.
Osim komercijalnih ciljeva trgovačka društva trebala bi objavljivati značajne politike i parametre uspješnosti povezane s okolišnim i socijalnim pitanjima, kako je objašnjeno u poglavlju VI. o objavljivanju informacija povezanih s održivošću.
IV.A.3. Strukture kapitala, strukture grupe i mehanizme njihove kontrole.
Neke strukture kapitala kao što su piramidalne strukture, uzajamno držanje udjela i dionice s ograničenim ili višestrukim pravima glasa omogućuju dioničarima stupanj kontrole nad društvom koji je nerazmjeran njihovu vlasničkom udjelu u društvu.
Grupe društava često su složene strukture s nekoliko razina društava kćeri, koja mogu poslovati u različitim sektorima i jurisdikcijama. Te strukture mogu ograničiti sposobnost manjinskih dioničara matičnih društava i društava kćeri da utječu na korporativne politike i shvate povezane rizike, a dioničarima s kontrolnim udjelom mogu omogućiti da izvlače osobnu korist iz društava grupe.
Osim vlasničkih odnosa, i drugi mehanizmi mogu utjecati na kontrolu nad društvom. Sporazumi među dioničarima uobičajen su način na koji skupine dioničara koji pojedinačno mogu imati relativno male udjele u ukupnom vlasničkom kapitalu djeluju zajednički kako bi činili stvarnu većinu ili barem najveću pojedinačnu skupinu dioničara. Ti sporazumi sudionicima obično daju povlaštena prava na kupnju dionica ako se druge ugovorne strane odluče na prodaju. Oni mogu sadržavati i odredbe kojima se od sudionika u sporazumu zahtijeva da određeno vrijeme ne prodaju svoje dionice. Mogu obuhvaćati i pitanja kao što su način odabira članova ili predsjednika odbora. Također mogu obvezati sudionike da glasuju kao jedinstvena skupina. Neke jurisdikcije smatraju da je potrebno pomno pratiti takve sporazume i ograničiti njihovo trajanje.
Gornje granice za prava glasa ograničavaju broj glasova koje dioničar može dati bez obzira na broj dionica koje zaista posjeduje. One stoga dovode do preraspodjele kontrole i mogu utjecati na poticaje za sudjelovanje dioničara na skupštinama dioničara.
S obzirom na potencijal tih mehanizama za preraspodjelu utjecaja dioničara na politiku društva, kao i na njihovu važnost za provedbu propisa o preuzimanju, trebalo bi zahtijevati objavljivanje takvih struktura kapitala, struktura grupe i mehanizama njihove kontrole. Objavljivanjem informacija o takvim strukturama također se dioničarima, imateljima dužničkih instrumenata i potencijalnim ulagateljima omogućuje donošenje utemeljenijih odluka.
IV.A.4. Značajna vlasništva dionica, uključujući stvarne vlasnike, i prava glasa.
Jedno je od temeljnih prava ulagatelja da budu informirani o vlasničkoj strukturi trgovačkog društva i o svojim pravima u odnosu na prava drugih vlasnika. Pravo na takve informacije trebalo bi se proširiti i na informacije o strukturi grupe društava i odnosima unutar grupe. Takvim bi se objavama ciljevi, priroda i struktura grupe trebali učiniti transparentnima. Podaci o vlasništvu trebali bi se objaviti za vlasništva koja prijeđu određene pragove. Na tržištima vlasničkih vrijednosnih papira koja karakteriziraju raspršene vlasničke strukture i na kojima već i mali udjeli mogu imati znatan utjecaj na društvo ti bi se pragovi mogli postaviti na niže razine. Objave takvih informacija mogu uključivati podatke o većinskim i drugim dioničarima koji, izravno ili neizravno, mogu znatno utjecati na društvo ili ga kontrolirati, primjerice putem posebnih prava glasa, sporazuma među dioničarima, vlasništva nad velikim blokovima dionica ili blokovima dionica koji čine kontrolne udjele, upotrebe struktura holding društva s više razina ili značajnih odnosa koji uključuju uzajamno držanje udjela i međusobnih jamstava. U nekim je jurisdikcijama također propisano ili se smatra dobrom praksom objaviti udjele članova odbora, uključujući neizvršne članove, a dobra je praksa i da se takvo objavljivanje provodi kontinuirano.
Prije svega u svrhu provedbe relevantnih propisa te kako bi se utvrdili mogući sukobi interesa, transakcije s povezanim osobama, trgovanje na temelju povlaštenih informacija i manipuliranje tržištem, informacije o registriranim vlasnicima potrebno je dopuniti aktualnim informacijama o stvarnom vlasništvu. Kako bi se olakšao pristup ažuriranim i točnim informacijama o stvarnom vlasništvu, sve veći broj jurisdikcija upotrebljava središnji nacionalni registar, dok druge mogu zahtijevati registar na razini društva. Ako takvi registri nisu dostupni, informacije o stvarnim vlasnicima trebale bi biti dostupne barem regulatornim i provedbenim tijelima i/ili u okviru sudskog postupka. Osim toga, u tom smislu mogu biti korisne smjernice Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i MMF-a kojima se zagovara višedimenzionalan pristup kako bi se osigurala dostupnost informacija o stvarnom vlasništvu.
IV.A.5. Informacije o sastavu odbora i njegovim članovima, njihovim kvalifikacijama, postupku odabira, članstvu u odborima drugih društava te o tome smatra li ih odbor neovisnima.
Ulagateljima su potrebne informacije o pojedinačnim članovima odbora i ključnim rukovoditeljima kako bi ocijenili njihovo iskustvo i kvalifikacije te procijenili moguće sukobe interesa koji bi mogli utjecati na njihove odluke. Također su im potrebne informacije i kako bi im se omogućilo da procijene kolektivno iskustvo i kvalifikacije odbora. Standardizirane informacije o članovima odbora trebale bi uključivati njihove kvalifikacije, vlasništvo dionica u društvu, članstvo u drugim odborima i odborima odbora, druge izvršne pozicije te informacije o tome smatra li ih odbor neovisnim članovima. Te se informacije mogu odnositi i na usklađenost članova odbora s primjenjivim kriterijima neovisnosti. Objave o članstvu u drugim odborima važne su ne samo zato što su pokazatelj iskustva i mogućih vremenskih pritisaka s kojima se član odbora suočava, već i zato što mogu otkriti potencijalne sukobe interesa i pojasniti razmjere postojanja isprepletenih odbora.
Neke jurisdikcije zaključile su da bi društva trebala objaviti postupak odabira članova odbora, a posebno informaciju o tome je li taj postupak bio otvoren velikom broju kandidata. Takve bi informacije trebalo objavljivati prije odluka glavne skupštine dioničara ili kontinuirano u slučaju značajnih promjena situacije.
Mnoge jurisdikcije zahtijevaju ili preporučuju objavljivanje informacija o sastavu odbora, među ostalim i o rodnoj raznolikosti. Takvo objavljivanje može obuhvaćati i druge kriterije, kao što su dob i druga demografska obilježja, uz profesionalno iskustvo i stručna znanja. Neke jurisdikcije koje su takve zahtjeve ili preporuke utvrdile u kodeksima zahtijevaju i objave na temelju načela „poštuj ili objasni“. U nekim slučajevima to uključuje objavljivanje informacija o sastavu upravnih odbora u dualističkim sustavima te o rukovodećim ili drugim visokim pozicijama.
IV.A.6. Primitke članova odbora i ključnih rukovoditelja.
Dioničarima su također važne informacije o primicima članova odbora i izvršnih direktora, uključujući one o vezi između primitaka i dugoročnih rezultata, održivosti i otpornosti trgovačkog društva. Od društava se općenito očekuje da objavljuju pravodobne informacije, uključujući informacije o značajnim promjenama u politikama primitaka koje se primjenjuju na članove odbora i ključne rukovoditelje, kao i informacije na standardiziranoj i usporedivoj osnovi o razinama ili iznosima primitaka, kako bi ulagatelji mogli procijeniti prednosti i nedostatke sustava primitaka te doprinos programa poticaja (poput programa dioničkih opcija) rezultatima društva. Objavljivanje primitaka na pojedinačnoj osnovi (uključujući odredbe o prestanku radnog odnosa i umirovljenju) sve se više smatra dobrom praksom i sada se zahtijeva ili preporučuje u većini jurisdikcija. Neke od tih jurisdikcija zahtijevaju objavljivanje primitaka određenog broja najviše plaćenih rukovoditelja, dok je u drugima ono ograničeno na određene funkcije. Postojanje osiguranja od odgovornosti članova odbora i direktora također može utjecati na poticaje za rukovoditelje, što opravdava potrebu za objavljivanjem polica osiguranja od odgovornosti. Upotreba pokazatelja održivosti kod dodjele primitaka također može zahtijevati objavljivanje informacija koje ulagateljima omogućuju da procijene jesu li pokazatelji povezani sa značajnim rizicima i prilikama u vezi s održivošću te potiču li dugoročnu perspektivu.
IV.A.7. Transakcije s povezanim osobama
Kako bi se osiguralo da se trgovačkim društvom upravlja vodeći računa o interesima svih njegovih ulagatelja, ključno je u potpunosti pojedinačno objaviti sve značajne transakcije s povezanim osobama i uvjete takvih transakcija u odnosu na tržište. U mnogim je jurisdikcijama već utvrđeno i kao pravni zahtjev. Ako u jurisdikciji nije definirana značajnost, od društava bi trebalo zahtijevati da objave i usvojenu politiku/kriterije za utvrđivanje značajnih transakcija s povezanim osobama. Povezane osobe trebale bi uključivati barem subjekte koji kontroliraju društvo ili su s društvom pod zajedničkom kontrolom, velike dioničare i članove njihovih obitelji te ključne članove vodstva. Iako je definicija povezanih osoba u međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima korisna referenca, okvirom za korporativno upravljanje trebalo bi se osigurati pravilno utvrđivanje svih povezanih osoba i objavljivanje značajnih transakcija s konsolidiranim društvima kćerima u slučajevima kada postoje posebni interesi povezanih osoba. Složene strukture grupe mogu povećati netransparentnost svojstvenu transakcijama s povezanim osobama i olakšati mogućnost izbjegavanja zahtjeva za objavljivanje. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti tome jesu li u okviru za korporativno upravljanje na odgovarajući način utvrđene sve povezane osobe u jurisdikcijama sa složenim strukturama grupa koje uključuju društva čijim se dionicama trguje na burzi.
Transakcije koje izravno ili neizravno uključuju velike dioničare (ili njihovu užu obitelj, rodbinu itd.) možda su najteža vrsta transakcija s povezanim osobama u smislu praćenja koje je potrebno kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim dioničarima. U nekim jurisdikcijama transakcije su obvezni prijaviti dioničari već iznad granice od pet posto udjela. Zahtjevi za objavljivanje uključuju prirodu odnosa u slučaju postojanja kontrole te prirodu, vrijednost i broj transakcija s povezanim osobama, prema potrebi grupiranih. S obzirom na inherentnu netransparentnost mnogih transakcija, možda će biti potrebno obvezati dioničare da o transakciji obavijeste odbor, koji bi je pak trebao objaviti na tržištu. Time društvo ne bi trebalo biti oslobođeno od obveze provođenja vlastitog nadzora, što je važan zadatak odbora.
Kako bi objavljivanje bilo što korisnije, mnoge jurisdikcije razlikuju transakcije s povezanim osobama prema njihovoj značajnosti i uvjetima. Značajne transakcije potrebno je kontinuirano objavljivati, uz moguću iznimku ponavljajućih transakcija pod „tržišnim uvjetima”, za koje je dopušteno objavljivanje samo u periodičnim izvješćima. Kako bi bili djelotvorni, pragovi za objavljivanje možda će se morati temeljiti uglavnom na kvantitativnim kriterijima, ali ne bi se trebalo dopustiti izbjegavanje objavljivanja dijeljenjem transakcija s istom povezanom osobom.
IV.A.8. Predvidljive čimbenike rizika
Korisnicima financijskih informacija i tržišnim sudionicima potrebne su informacije o razumno predvidljivim značajnim rizicima, koji mogu uključivati rizike specifične za industriju ili zemljopisna područja u kojima trgovačko društvo posluje, ovisnost o određenoj robi i lancima opskrbe, rizike financijskog tržišta, uključujući kamatni ili valutni rizik, rizike povezane s izvedenicama i izvanbilančnim transakcijama, rizike poslovnog ponašanja, rizike za digitalnu sigurnost, rizike povezane s usklađenošću i rizike za održivost, osobito one povezane s klimom.
Načelima se predviđa objavljivanje dostatnih i sveobuhvatnih informacija kako bi se ulagatelje i druge korisnike u potpunosti informiralo o razumno predvidljivim značajnim rizicima društva. Objavljivanje rizika najdjelotvornije je kada je prilagođeno određenom društvu i industriji. Objave informacija o sustavu praćenja rizika i upravljanja njima, uključujući informacije o prirodi i djelotvornosti povezanih postupaka dužne pažnje, sve se više smatraju dobrom praksom.
IV.A.9. Upravljačke strukture i politike, uključujući opseg usklađenosti s nacionalnim kodeksima ili politikama korporativnog upravljanja i postupak njihove provedbe
Trgovačka društva trebala bi izvještavati o svojim praksama korporativnog upravljanja i takvo bi objavljivanje trebalo biti propisano kao dio redovitog izvještavanja. Društva bi trebala primjenjivati načela korporativnog upravljanja koja je utvrdilo ili odobrilo regulatorno tijelo ili tijelo nadležno za uvrštavanje uz obvezno izvještavanje na temelju načela „poštuj ili objasni” ili nekog sličnog načela. U većini se jurisdikcija objavljuje nacionalno izvješće kojim se analizira pridržavaju li se društva čijim se dionicama trguje na burzi kodeksa korporativnog upravljanja kao dobra praksa za potporu djelotvornom objavljivanju i provedbi pravila „poštuj ili objasni”.
Objavljivanje informacija o upravljačkim strukturama i politikama društva, uključujući, u slučaju neoperativnih holding društava, one značajnih društava kćeri, važno je za procjenu korporativnog upravljanja društvom i trebalo bi obuhvaćati podjelu ovlasti među dioničarima, vodstvom i članovima odbora. Društva bi trebala jasno objaviti različite uloge i odgovornosti glavnog izvršnog direktora i/ili predsjednika odbora te, ako jedna osoba obavlja obje funkcije, razloge za takav sustav. Dobra je praksa objaviti i statut društva, poslovnik odbora i, prema potrebi, strukture i poslovnike njegovih odbora.
Radi transparentnosti, procedurama skupština dioničara trebalo bi osigurati pravilno prebrojavanje i evidentiranje glasova te pravodobnu objavu ishoda.
IV.A.10. Dužničke ugovore, uključujući rizik neusklađenosti sa sporazumima
U normalnim okolnostima dioničari i rukovoditelji imaju kontrolu nad glavnim odlukama koje donosi trgovačko društvo. Međutim, određene odredbe u korporativnim obveznicama i drugim dužničkim ugovorima mogu znatno ograničiti diskrecijsko pravo vodstva i dioničara. To su primjerice sporazumi kojima se ograničavaju isplate dividendi, zahtijeva odobrenje vjerovnika za prodaju značajne imovine ili određuju kazne dužnicima ako financijska poluga premaši unaprijed utvrđeni prag. Osim toga, u slučaju financijskih poteškoća, ali prije stečaja, društva se mogu odlučiti na pregovaranje o oslobođenju od usklađenosti sa sporazumom, a postojeći vjerovnici tada mogu zahtijevati promjene u društvu. Stoga je potrebno osigurati pravodobno objavljivanje značajnih informacija o dužničkim ugovorima, uključujući one o učinku značajnih rizika povezanih s kršenjem sporazuma i vjerojatnosti njihova nastanka, u skladu s primjenjivim standardima, kako bi ulagatelji razumjeli poslovne rizike društva.
IV.B. Informacije bi se trebale sastavljati i objavljivati u skladu s međunarodno priznatim računovodstvenim standardima i standardima objavljivanja.
Primjenom visokokvalitetnih računovodstvenih standarda i standarda objavljivanja, a time i povećanjem relevantnosti, pouzdanosti i usporedivosti izvještavanja te boljim uvidom u rezultate i rizike trgovačkog društva, ulagateljima bi se trebalo značajno olakšati praćenje društva. Većina jurisdikcija propisuje primjenu međunarodno priznatih standarda financijskog izvještavanja, što može poboljšati transparentnost i usporedivost financijskih izvještaja i drugih oblika financijskog izvještavanja među jurisdikcijama. Takve bi standarde trebalo izraditi u okviru otvorenih, neovisnih i javnih postupaka u kojima sudjeluju privatni sektor i druge zainteresirane strane kao što su ulagatelji, strukovna udruženja i neovisni stručnjaci. Visokokvalitetni nacionalni standardi mogu se postići usklađivanjem s jednim od međunarodno priznatih računovodstvenih standarda.
IV.C. Neovisni, kompetentni i kvalificirani revizor trebao bi provoditi godišnju vanjsku reviziju u skladu s međunarodno priznatim revizijskim i etičkim standardima te standardima neovisnosti kako bi se odboru i dioničarima u odgovarajućoj mjeri zajamčilo da su financijski izvještaji u svim značajnim aspektima sastavljeni u skladu s primjenjivim okvirom za financijsko izvještavanje.
Vanjski revizor daje mišljenje o tome prikazuju li financijski izvještaji objektivno u svim značajnim aspektima financijsko stanje i financijske rezultate trgovačkog društva. Izvješće vanjskog revizora trebalo bi sadržavati i potvrdu da su financijski izvještaji odgovornost vodstva društva. U nekim se jurisdikcijama od vanjskih revizora zahtijeva i da izrade izvještaj o korporativnom upravljanju društva ili unutarnjim kontrolama financijskog izvještavanja.
Od vanjskih revizora trebalo bi zahtijevati neovisnost i etičko ponašanje, kao i odgovornost prema dioničarima, a oni bi reviziju trebali obavljati u javnom interesu. Nadalje, u IOSCO-vim načelima o neovisnosti revizora i ulozi korporativnog upravljanja u praćenju neovisnosti revizora navodi se da bi se „standardima neovisnosti revizora trebao uspostaviti okvir načela nadopunjen kombinacijom zabrana, ograničenja, drugih politika i postupaka te objava, koji se bavi barem sljedećim prijetnjama neovisnosti: osobnim interesom, samoprovjerom, propagiranjem, zbliženošću i zastrašenošću”. Praćenje prijetnji neovisnosti trebalo bi biti odgovornost i vanjskog revizora i društva nad kojim se provodi revizija, uključujući njegov revizijski odbor ili jednakovrijedno tijelo.
Revizijski odbor ili jednakovrijedno tijelo trebalo bi nadzirati aktivnosti unutarnje revizije te osim toga biti zaduženo za nadzor cjelokupnog odnosa s vanjskim revizorom, uključujući njegovo imenovanje i ponovno imenovanje te naknade, kao i za odobravanje i praćenje prirode nerevizorskih usluga koje revizor pruža društvu. Pružanje nerevizorskih usluga društvu od strane vanjskog revizora može narušiti njegovu neovisnost i uključivati reviziju njegova vlastitog rada ili predstavljati druge prijetnje neovisnosti. Kako bi se otklonile takve potencijalne prijetnje, neke jurisdikcije zahtijevaju objavljivanje uplata vanjskim revizorima za nerevizorske usluge. Primjeri drugih odredbi kojima se promiče neovisnost vanjskog revizora uključuju zabranu ili strogo ograničenje vrste nerevizorskih poslova koje revizor može obavljati za klijenta za kojeg obavlja i reviziju; redovna priopćenja revizijskom odboru u kojima se pojašnjavaju vrsta, trajanje i naknade za nerevizorske poslove (kao i odobrenje takvih poslova) te odnosi koji bi mogli ugroziti neovisnost revizora; obveznu rotaciju revizora (osobe koja obavlja reviziju ili, u nekim slučajevima, revizorskog društva); fiksni mandat revizora; zajedničke revizije; privremenu zabranu zapošljavanja bivšeg revizora u društvu u kojem se obavlja revizija; i zabranu revizorima ili osobama ovisnim o njima da imaju financijski udjel ili upravljačku ulogu u društvima u kojima obavljaju reviziju. Neke jurisdikcije primjenjuju izravniji regulatorni pristup i ograničavaju postotak nerevizorskog prihoda koji revizor može primiti od istog klijenta ili ukupni postotak prihoda revizora koji on može ostvariti od jednog klijenta.
Nadalje, sustav nadzora i regulacije revizije ima važnu ulogu u jačanju neovisnosti revizora i kvalitete revizije. U skladu s Temeljnim načelima Međunarodnog foruma neovisnih regulatora u području revizije (IFIAR), osnivanje regulatora u području revizije koji je neovisan o struci i koji provodi barem redovite nadzore revizora koji obavljaju revizije u subjektima od javnog interesa doprinosi osiguravanju visokokvalitetnih revizija koje služe javnom interesu. Osim toga, regulatori bi trebali imati na raspolaganju sveobuhvatan i djelotvoran niz regulatornih alata, uključujući disciplinske mjere / sankcije, neovisne istražne ovlasti u pogledu revizora u njihovoj nadležnosti i ovlast za obavještavanje javnosti o disciplinskim mjerama / sankcijama kako bi se na odgovarajući način riješilo svako kršenje profesionalnih ili zakonskih dužnosti od strane vanjskog revizora.
Naposljetku, u nekim se jurisdikcijama pojavila hitna potreba da se osigura stručnost revizorske profesije. Postupak registracije pojedinaca radi potvrde njihovih kvalifikacija u nekim je jurisdikcijama propisan ili se smatra dobrom praksom. To, međutim, treba biti popraćeno stalnim osposobljavanjem i praćenjem radnog iskustva kako bi se osigurale odgovarajuće razine stručne osposobljenosti i kritičnosti.
IV.D. Vanjski revizori trebali bi odgovarati dioničarima i imati obvezu prema trgovačkom društvu da će u obavljanju revizije postupati s pažnjom dobrog stručnjaka u javnom interesu.
Praksa da vanjske revizore preporučuje neovisni revizijski odbor odbora ili jednakovrijedno tijelo te da ih bira, imenuje ili odobrava taj odbor/tijelo ili izravno skupština dioničara može se smatrati dobrom praksom jer se njome pojašnjava da bi vanjski revizor trebao odgovarati dioničarima. Njome se također naglašava i da vanjski revizor ima obvezu postupanja s pažnjom dobrog stručnjaka prema društvu, a ne prema pojedincu ili skupini rukovoditelja društva s kojima možda komunicira u okviru svojega posla. Međutim, tu praksu ne bi trebalo smatrati zabranom drugim tijelima kao što je revizijski odbor da vrše takva imenovanja. Kako bi se povećala odgovornost prema dioničarima, dioničari bi trebali imati mogućnost izravne komunikacije s revizijskim odborom ili jednakovrijednim tijelom u pogledu njegova nadzora nad vanjskim revizorom, na primjer objavljivanjem informacija, uključujući informacije o metodologiji za procjenu rada revizora, ili sudjelovanjem revizijskog odbora ili vanjskog revizora na skupštinama dioničara.
IV.E. Kanali za prijenos informacija trebali bi korisnicima omogućiti jednak, pravodoban i ekonomski povoljan pristup relevantnim informacijama.
Kanali za prijenos informacija mogu biti jednako važni kao i sam sadržaj informacija. Iako je objavljivanje informacija često predviđeno zakonom, dostava informacija i pristup njima mogu biti složen i skup postupak. Dostava zakonski propisanih izvješća u nekim je jurisdikcijama znatno poboljšana elektroničkim sustavima za dostavu i dohvat podataka. Jurisdikcije bi sada trebale prijeći u sljedeću fazu integriranjem različitih izvora informacija o trgovačkim društvima, uključujući registre dioničara. Lako dostupne i pristupačne internetske stranice društva također pružaju priliku za poboljšanje prijenosa informacija, a većina jurisdikcija sada od društava zahtijeva ili im preporučuje da imaju internetsku stranicu koja pruža relevantne i značajne informacije o samom društvu.
Trebalo bi zahtijevati donošenje odredbi o redovitom objavljivanju, koje uključuje periodično objavljivanje i kontinuirano ili trenutačno objavljivanje, koje se mora provoditi na ad hoc osnovi. Kada je riječ o kontinuiranom / trenutačnom objavljivanju, dobra je praksa zahtijevati „istovremeno” objavljivanje značajnih događaja, bez obzira na to znači li to „što je prije moguće” ili je definirano kao propisan maksimalni broj određenih dana. IOSCO-vim načelima za periodično objavljivanje od strane uvrštenih subjekata utvrđuju se smjernice za periodična izvješća društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burzu ili uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu na kojem sudjeluju mali ulagatelji. IOSCO-vim načelima za redovito objavljivanje i izvještavanje o značajnim događajima od strane uvrštenih subjekata utvrđuju se zajednička načela redovitog objavljivanja i izvještavanja o značajnim događajima za uvrštena trgovačka društva.